Još uvijek diskretno, ali Mateo Kovačić je u Puli na trenutke pokazivao da može biti v.d. arhitekt igre nacionalne momčadi kada na terenu nema Luke Modrića i Ivana Rakitića. Dok je Kovačić vješto štrikao pred gruzijskim kaznenim prostorom, na drugom kraju terena Lovre Kalinić je ‘štrikao’ od straha suočen s balonima kakvima se veseli svaki ozbiljniji igrač picigina, a na pola puta između njih dvojice Milan Badelj je tapkao u mjestu.
U inventuri pulske utakmice isplivale su tri skupine Dalićevih kandidata - dobitnici, gubitnici i igrači koji stagniraju.
Palac gore za...
Starosjedioce Ivana Perišića i Matea Kovačića, a onda i za relativno nova lica, Mislava Oršića i Josipa Juranovića. Perišić je dvije utakmice ‘vatrenih’ u tri dana iskoristio kao infuziju samopouzdanja, s dva pogotka Slovačkoj i Gruziji pronašao je terapiju koja će mu pomoći da se sutra uhvati u koštac sa zastrašujućom konkurencijom na krilnim pozicijama u Bayernu (Gnabry, Coman, Davies). Kapetanska vrpca oko ruke u Perišićevu slučaju podsjećala je na prekidač kojim se aktivira nitro pogon. Obrušavao se prema bekovima u punom naletu, ulazio je u šanse i uz osmijeh sreće lako je utakmicu mogao zaključiti hat-trickom.
Mateo Kovačić je Gruziju doživio kao priliku da odličnu klupsku formu preseli u okruženje nacionalne momčadi. Nije u tom naumu uspio do kraja, bilo je odsječaka utakmice kada su Gruzijci lako gospodarili sredinom terena, ali se Kovačić odmaknuo od alibi-rješenja u krugu centra i ambicioznije se uključio u crtanje napadačkih akcija. Njegova klasa nije upitna, no ostaje tajna kako mu pronaći komplementarnog partnera u nekom budućem veznom redu na čijim vratima već godinama piše “zauzeto, Modrić i Rakitić”.
Solidne su pulske dionice odradili Oršić i Juranović, dvojica nogometaša koji će u petak završiti u klinču tijekom derbija Dinama i Hajduka. Energija, okomitost i smisao za suradnju čine Oršića kandidatom za ozbiljniju minutažu u važnijim utakmicama, dok obrambena čvrstoća, hitrina i dobar centaršut Juranovića uvode u krug aspiranata na dres desnog beka prije nego Karla Bartoleca.
Na putu prema dolje
Anegdota kaže da je zahvaljujući pronicljivosti agenata, koji su u ugovor ugradili lukavu klauzulu, Lovre Kalinić ljetos zaradio najizdašniju premiju u karijeri. Dogodilo se to u trenutku kada se Aston Villa plasirala u Premiership, premda objektivno hrvatski vratar s tim uspjehom nije imao puno veze. Ključne utakmice sezone on je, naime, odgledao s klupe. Kalinić već izvjesno vrijeme živi u toj gorkoslatkoj dihotomiji, između rajskih ugovornih benefita i igračkog statusa iz pakla.
“Igrači sami odlučuju o svojim karijerama. Kalinićevu situaciju pristao sam trpjeti do kraja kvalifikacija, ali on i Sluga ubuduće moraju braniti ako misle ostati u konkurenciji”, jasno poručuje Dalić. Bez glancanja i poliranja klupske forme Kalinić je sjena vratara kakav je bio u Hajduku i Gentu, trenutačno najveći gubitnik u svlačionici nacionalne momčadi.
Simon Sluga još nije u statusu starijeg kolege, ali mu se ubrzano približava. Posljednji put je vrata Luton Towna branio 5. listopada nakon čega se preselio na klupu i dojam je da mu perspektiva u klubu koji se bori za preživljavanje u Championshipu uopće nije blistava.
Klupska minutaža uopće nije problem u karijerama Karla Bartoleca i Darija Melnjaka, no kraj pulske priče svejedno dočekuju u društvu dvojice vratara. U Kopenhagenu i Rizesporu igraju standardno i zaslužuju dobre recenzije za svoje nastupe, ali kada se popnu kat više, na vidjelo dođu neki očiti deficiti. Alternative za bočne pozicije Dalić će nastaviti tražiti na nekim drugim adresama. Juranović je ostavio bolji dojam nego Bartolec, a Leovac se predstavama u Dinamovu dresu nametnuo kao legitiman kandidat za mjesto na lijevoj strani obrane.
Oni stagniraju
Ante Rebić i Milan Badelj predvode ovo društvo igrača čiji se rejting ukopao u srpnju 2018. godine u Rusiji pa ne miče naprijed. Budući da izbornik uopće ne skriva kako je spreman honorirati bivše zasluge ‘Rusima’, dvojac iz Serie A ne mora brinuti za pozivnice na Euro 2020., ali uz ovakvu razinu forme ne može očekivati ozbiljnije uloge na terenu. U sličnoj situaciji su i njihovi mlađi kolege s već bogatim stažom u svijetu Serie A. Mario Pašalić puno lakše klikne sa Zapatom i Gomezom u dresu Atalante nego kada se nađe u okruženju suigrača u reprezentaciji. Marko Rog je u Puli pokazao znakove buđenja iz dvogodišnje hibernacije, ali za iskorak će morati biti konkretniji. Ovom krugu naposljetku pripada i Mile Škorić, koji je vjerojatno prerastao okvire 1. HNL i reprezentacija mu može poslužiti kao lansirna rampa prema inotransferu, ali kapetan Osijeka teško može raširiti Dalićevu lepezu rješenja za obrambene pozicije...