Zoran Vulić, svojedobno pomoćnik u reprezentaciji dok je izbornik bio Otto Barić, naglašava da Vatreni trebaju igrati ono u čemu su najbolji.
- Dalić mora gledati što je najbolje za Hrvatsku, ali ne treba kopirati nikoga, pa niti takve trenere kao što su Guardiola i Klopp. Zna se kako je naša reprezentacija izgledala dugi niz godina kad je imala Marija Mandžukića, pa i Nikolu Kalinića koji je više bio rezerva nego standardan igrač, no nakon SP u Rusiji više imala takvu špicu i to se mijenja. U posljednje se vrijeme pokazalo dobrim da imamo napadača-lutalicu, bez obzira bio to Kramarić ili u nekim situacijama Rebić. Kako je jasno da ovog časa Hrvatska nema takvog teškaša pred golom, mora na drugačiji način slagati igru.
Vulić drži da je dobro imati centarfora, no...
- Ti "sidraši" su vam nekad potrebni kad se lomi rezultat. kad ne ide pa krenete u igru bez igre i nabacujete pred vrata, ali Hrvatska ima dovoljno kvalitete da igra dobro i s lažnom devetkom, ako nema pravu devetku. I može svakoga pobijediti.
Kako bi trebao izgledati hrvatski način igre? Koju bi opciju odabrao, Vulić je rekao:
- S lažnom devetkom. Imamo Perišića koji je široko, može on ulaziti i uže da ne bude tako široko, tu je Kramarić koji zna igrati i zabiti pa je on taj koji je dobar za tu lažnu devetku. Šteta što mu se u nekim utakmicama nije otvorilo pa nije zabio gol. No, doći će i to.
Nikola Jurčević Prikazano protiv Slovenije bilo je izvanredno
Nikola Jurčević ima jasan stav: - Ako imaš napadača kao što su Lukaku, Lewandowski, Benzema i takve klase, to je daleko najbolja opcija. Oni garantiraju golove, opasnost i sve što je bitno da momčad bude uspješna u napadu. Ali ako nemaš igrače takve kvalitete, jako je dobra varijanta B koju prakticiraju i neke TOP ekipe, te ne traže centarfora jer u najvišoj klasi ima ih malo i teško ih je naći.
To je jako dobro izgledalo na utakmici protiv Slovenije, gdje je Hrvatska igrala izvanredno. Izmjenjivala su se mjesta, mnogi su igrači kretnjama došli do izražaja. Nadam se da će to postati kontinuitet jer znalo se dogoditi ekipi koja nema “target-mana” da bude u nekim susretima sterilna.
Jurčević, koji je bio pomoćnik Slavenu Biliću u nacionalnoj vrsti, objasnio je ključnu razliku u igri Manchester Cityja i Liverpoola.
- Kod Liverpoola su oba beka, recimo Alexander-Arnold i Robertson, toliko ofenzivni da su često naprijed kao krila, a trojica napadača Salah, Jota ili Firmino te Mane se postavljaju u igri kao polušpice. Iza su dvije osmice, jedna šestica i dva stopera, To je strašno ofenzivno, ali kad su moćni u presingu dobro funkcionira. Kod Cityja bekovi rijetko idu tako visoko nego ostaju kao zadnji vezni, a s krila, gdje su izolirani, jedan na jedan ulaze recimo Sterling ili Mahrez, dok veznjaci iz drugog plana stižu u završnicu.