Nogomet je izvor nepresušnih emocija, obrata i scenarija. Nakon prvih 45 minuta dvoboja Danske i Hrvatske imali smo osjećaj da gledamo jednu modernu, fizički i tehnički nadmoćnu selekciju, koja igra u prirodnoj i višoj brzini, protiv suparnika koji djeluje nemoćan, brani se kao Malta i mašta o kontranapadu koji nikako da dođe, te djeluje kao da je u slow motionu. Da ne raspoznajemo naš dres i igrače pomislili bismo da to ne može biti Hrvatska, tako podređena Danskoj koja se s njome proigrava.
Očaj te prezentacije u prvom dijelu utješno se mogao kompenzirati zbilja odličnom igrom dvojice stopera, praktičnih debitanata.
Martin Erlić je samo potvrdio dobre najave iz Splita, i to ukupno gledano, s još uvjerljivijim nastupom s obzirom na kompliciraniju utakmicu. Josip Šutalo je pak potvrdio sve dobro što je o njemu rečeno proteklih mjeseci, te je zaigrao u grotlu Parken stadiona kao rutiner, zadržavši tu visoku razinu do kraja utakmice.
Defenzivni je blok u formatu 4-2-3-1 u stvari bio stalno 4-5-1 jer su Danci kontinuirano pritiskali visokim presingom i visoko postavljenom im obranom. Tako su kompaktni i plitke formacije krotili svaki pokušaj izlaska naših iz bloka. Dominik Livaković i posljednja linija u tom su kontekstu držali nulu, uz bitan dodatak. Blok su jačali svi drugi igrači, dok su prema naprijed uglavnom prednje linije bile potpuno jalove. Još jedan važan faktor održane prazne mreže jest što su Erlić i Šutalo donijeli, napokon (!), kvalitetnu skok igru te neutralizirali brojne potencijalno opasne centaršuteve u srce naše obrane...
Zlatko Dalić, neovisno što je planirao za drugi dio, shvatio je da će nastavak biti nova drama ako ne promijeni kvalitativnu supstancu veznog reda. Ubacivanjem Luke Modrića i Matea Kovačića kompletirao je moćnu veznu liniju u kojoj se Marcelo Brozović odmah razigrao, ali što je važno, s takvim redateljskim pultom tri španera, cijela se momčad digla. I što je najvažnije, sve što je u prvom dijelu važilo za dominaciju Danaca i podređenost Hrvatske, sada se potpuno promijenilo u korist naše reprezentacije. Odavno nismo gledali takvu tehnički-taktičku razigranu Hrvatsku kao u drugom dijelu. Danci su možda nakon prvog dijela pomislili da je pitanje trenutka kada će slomiti našu obranu, ali drastična promjena dinamike igre Hrvatske kao da ih je zatekla i blokirala.
I kada je Modrić stao demonstrirati klasu koja je viša razina unutar elitnog djela vrhunskog nogometa, Danci više nisu imali ni vjere da bi mogli promijeniti odnose na terenu. I prije gola Marija Pašalića, super korisnog ofenzivnog veznog, osjećalo se u zraku da se egzekucija približava. Jednostavno je Hrvatska drugog dijela slomila Dansku prvog dijela.
Ova utakmica može itekako biti zalog optimizmu jer je izvojevana snagom tehničke kvalitete i kompaktnije igre, a koliko je Hrvatska tada moćnija vidi se baš i po njenom očajnom prvom dijelu, gdje tih vrlina nije bilo.