TOM DUBRAVEC/CROPIX
PET CRTICA S POLJUDA

Neobičan slučaj među Vatrenima: Neki su se već hvatali za glavu kad su čuli da startaju dvije HNL ikone

Zlatna lopta ili obična napadačka “lopata”, kod jednog Vatrenog nema razlike u tretmanu
Piše: Dražen Krušelj/JLObjavljeno: 19. studeni 2020. 18:22

Još jedno putovanje hrvatske reprezentacije kroz A Ligu nacija završava sretnim raspletom uz pomoć velesila. Pogled na tablicu deprimira, ali opće raspoloženje na rastanku podiže neobičan slučaj Mile Škorića. Podcrtali smo pet stvari...

1. Zlatna lopta ili "lopata"

Uvrnute nogometne priče poput ove u kojoj Mile Škorić iznebuha ulijeće u svlačionicu ‘vatrenih’ i dan poslije nastupa protiv Cristiana Ronalda, kojem pak asistiraju João Félix i Diego Jota, prije biste očekivali u literaturi Osvalda Soriana nego u dnevnim novinama. Dašak magijskog realizma u našem nogometnom sokaku ogleda se u sljedećoj situaciji: u subotu popodne, dok su se hrvatski reprezentativci pripremali za dvoboj sa Švedskom u Solni, kapetan Osijeka razgibavao se na igralištu u Kurilovcu gdje je njegova momčad s trećeligašem Udarnikom igrala kup-utakmicu. Tamo je Škorić motrio na amatere koji kućne proračune rastežu od prvog do prvog i s naporom će skucati 240 kuna za gablec, litru i vodu poslije utakmice, a već tri dana poslije pazio je na golgeterskog superstara koji u vitrini čuva pet Zlatnih lopti i na Instagramu ga prati više od 240 milijuna fanova. Zlatna lopta ili obična napadačka “lopata”, kod Škorića nema razlike u tretmanu, on s respektom prilazi svakom suparniku.

image
ANTE CIZMIC/CROPIX

Novinarsko se društvo hvatalo za glavu sat vremena uoči utakmice, kada je objavljeno da bi Škorić i Juranović, ikone HNL-a, trebali pripitomiti vjerojatno najskuplji napadački tercet u svijetu međunarodnog nogometa.

Dogodilo se spletom okolnosti, uslijed zaraze, kartona i ozljeda. Nikada više ova obrana neće igrati zajedno za nacionalnu momčad, a pogotovo neće zajedno igrati protiv suparnika ovakvog kalibra, ali lijepo je znati da iz nužde sklepana zadnja linija može odgovoriti velikom izazovu. Da nije bilo Livakovićeve pogreške na kraju, priča bi bila još efektnija, no Škorić i ovako ostaje mali heroj poljudske predstave.

2. Kovačić iz Intera

Na Stamford Bridgeu mu popularnost raste na dnevnoj bazi, ali fan klub Matea Kovačića u domovini dramatično se osuo posljednjih sezona, otkako je postalo jasno da teško može pratiti standarde koje su utvrdili Modrić i Rakitić. U tehničkom pogledu virtuoz, njegov je rukopis na granici kaligrafije, istovremeno je i motoričan, inteligentan i racionalan, ali na koncu nekim čudom svejedno redovito ostane nedorečen. Nema golova, nema asistencija, čak niti famoznih predasistencija. Nakon Švedske Kovačićev rejting se naočigled strmoglavio i rijetki su ga uopće vidjeli na terenu za Portugal.

image
ANTE CIZMIC/CROPIX

A Kovačić nije samo zadržao mjesto nego se na Poljudu ukazao u nekom novom (a zapravo davnom) izdanju. Oslobođen defenzivnih okova odjednom je procvjetao u posljednjoj trećini terena, igrao je kao onaj Kovačić kojeg su u Interu svojedobno pripremali za “desetku” s velikim napadačkim ovlastima pa je onda nerijetko i zabijao. Protiv Portugala je “doubleom” Kovačić nadmašio dosadašnji mršav učinak u reprezentaciji pokazavši da i nakon Modrićeva silaska s pozornice neće nastupiti potop. Ova utakmica trebala bi biti prekretnica u reprezentaciji za 26-godišnjeg igrača.

3. Rog i Bradarić mogu zaoštriti konkurenciju

Marko Rog je, reklo bi se nogometnim žargonom, ostavio momčad na cjedilu kada je u 51. minuti izletjeo s terena nakon drugog žutog kartona. Njegov izlazak kumovao je zaokretu na terenu, Portugalci su se konsolidirali, agresivnije krenuli po izjednačenje i brojčano nadmoćni ubrzo iz minusa stigli do 2-1 vodstva. Nepravedno je, međutim, izdvojiti Roga kao antijunaka poljudske predstave jer je u pedesetak minuta na terenu odigrao više nego solidnu utakmicu i to na neočekivanoj poziciji, kao korektor veznog reda zadužen za čuvanje leđa Modriću, Pašaliću i Vlašiću. Bilo ga je svugdje, kvario je portugalsku igru i još smireno distribuirao loptu suigračima, ponekad i u škakljivim situacijama kada se nalazio u okruženju većeg broja suparničkih igrača. Iz uloge povučenog napadača Rog se transformirao u defenzivnog veznog koji bi u ovakvim izdanjima, uz bolju samokontrolu, mogao funkcionirati kao pouzdan Brozovićev šegrt.

image
DENIS LOVROVIC

Svidio se i Domagoj Bradarić. Premda tek treba izbrusiti igru u obrani, 20-godišnji Lilleov branič hitrinom i prodornošću daje drukčiju dimenziju napadačkoj igri te usput plastično naglašava neobičan problem s kojim se ovih dana bori Dalić. Dok na lijevoj strani obrane ima viška kandidata (Barišić, Bradarić, Melnjak, Sosa…), na desnoj strani nakon što je iz rostera ispao Šime Vrsaljko vlada ozbiljna oskudica.

4. Život na milodarima velesila

Sezona je luda, gotovo izvan kontrole, obilježena pandemijom, ozljedama, manjkom ritma i tko zna čim još, ali pored svih alibija - Hrvatska je tanko odigrala još jednu Ligu nacija. Pogled na tablicu deprimira, čak pet poraza u šest utakmica, samo tri boda uz more primljenih golova. Hepiend u vidu preživljavanja u A razredu Lige nacija neće sakriti činjenicu da Hrvatska više nije konkurentna u društvu najjačih. Namjestilo se tako da su u prvom navratu “vatreni” kožu spašavali zaslugom njemačke nogometne diplomacije, a sada im je upomoć priskočila Francuska, ali od osvajača srebra na SP-u očekujete da ne preživljava od milodara velesila i da barem povremeno uzme mjeru nekoj velikoj reprezentaciji.

5. Dalićeva izvrnuta perspektiva

Izbornik spušta loptu na zemlju uvjeravajući javnost da nema razloga za brigu. Sve će do proljeća i početka kvalifikacija za SP kliknuti i sjesti na svoje mjesto, siguran je izbornik, ali planovi su mu trenutačno samo skup lijepih želja koje omata u oblatne od nervoze (“mi samo pljujemo…”). Od Dalića navijač očekuje da standardizira momčad i učini je konkurentnom u skladu s “top 10” imidžem koji godinama drži u rankingu Fife.

Linker
19. studeni 2020 18:22