Devetnaest mu je godina tek... Nogometni wunderkind Joško Gvardiol. O mladom hrvatskom nogometnom čudu napisano je već brdo tekstova, o njegovom talentu zna se širom svijeta. Zlatko Dalić dao mu je na Europskom prvenstvu priliku od prve sekunde, igrao je svih devedeset minuta protiv Engleske i Češke, protiv Škota je zbog lagane ozljede napustio travnjak dvadesetak minuta prije kraja...
Snašao se sjajno, tu i tamo se potkrala neka pogreškica, ali ukupan dojam se može svesti samo na jednu riječ - super! Gvardiol je opravdao povjerenje, u svojim prvim seniorskim minutama za Vatrene naglasio je da će u budućnosti biti jedan od velikih igrača državne reprezentacije, “Joško nazionale”. Pred utakmicu sa Španjolskom zanimalo nas je li se ikada zapitao kako je moguće da je takav fenomenalan put prošao u tako malo vremena?
- Baš sam neki dan na tu temu razgovarao s jednom meni važnom osobom. Pričali smo o tome kako mi se sve tako brzo dogodilo u godinu dana, u tako kratkom vremenskom razdoblju. Iza mene je prva sezona u kojoj sam u Dinamu krenuo od prve minute. Dok je još bio trener Igor Jovićević, igrao sam nekoliko utakmica, a onda je došao Zoran Mamić, koji je vjerovao u mene, to mi je bilo najvažnije kao mladom igraču. Dinamo je odigrao veliku sezonu, napravio sam transfer u Leipzig, a kao šećer na kraju, velika nagrada, stigao je poziv za A reprezentaciju. Nadao sam se negdje da bih mogao na Euru dobiti koju minutu, a ispalo je da sam bio starter u sve tri dosadašnje utakmice. Iskreno, u sve ovo nisam vjerovao, bilo mi je nezamislivo...
Što smatra presudnim da je danas tu gdje jest?
- Presudno je bilo kad me trener Dalibor Poldrugač u Dinamu postavio na poziciju stopera jer to je moja prava pozicija. A druga presudna stvar je bila što me Zoran Mamić gurnuo na poziciju lijevog beka, te što mi je dao potpunu slobodu. Na toj poziciji lijevoga beka sam konačno i došao do reprezentacije. Dakle, Poldrugačev potez, te sloboda kod Mamića, gdje nisam igrao pod nikakvim pritiskom, bile su krucijalne stvari.
Tijekom proljeća imali ste ozljedu koja vam je mogla u pitanje dovesti Europsko prvenstvo. Kakve su vas misli tada okupirale, koliko vas je razdirala pomisao da biste mogli propustiti završnicu Eura U-21, te da nećete biti Dalićev izbor za Euro?
- Meni je u tom trenutku bilo najviše žao što sam pomislio da ću propustiti utakmice s Villarrealom, te što neću na Euro mladih. U tom trenutku sam mislio kako nema teorije da budem na seniorskom Euru, a optimistična verzija razmišljanja je bila da ću možda na kraju ipak dobiti poziv za seniorski Euro, odigrati možda koju minutu i da će to biti to. Međutim, vratio sam se zaista jako brzo, za četiri-pet tjedana. Ostao sam i sam šokiran činjenicom da sam se tako brzo vratio na travnjak, iako mi je od liječnika bilo kazano da nigdje ne žurim. I nisam žurio, jednostavno, proces oporavka je bio iznimno brzo odrađen jer se vrlo kvalitetno radilo. Tako sam odigrao dvije utakmice s Villarrealom, bio na Euru mladih i eto me sad na seniorskom prvenstvu. Jako sam sretan što je sve tako idealno ispalo.
Kako su vas doživjeli vatreni starosjedioci, savjetuju li vas oko nečega, zadirkuju li kao najmlađega...?
- Kad sam došao, odmah sam vidio da me nitko kao novoga ne gleda ispod oka. Svi su se prema meni ponašali kao da sam s njime već duže vrijeme. To mi se sviđalo jer sam se tako brzo uklopio u momčad. Nema zasad nikakvih zadirkivanja, još se moramo bolje upoznati, to će doći s vremenom, ha, ha, ha... Ali, stariji mi uvijek daju savjete prije utakmice, za vrijeme utakmice, korigiraju me, tu i tamo mi dobace nešto u vezi nekih segmenata u igri. Sve je super, svi su mi maksimalna podrška, to mi mnogo znači.
Koji je hrvatski reprezentativac na vas ostavio najveći dojam?
- Za Luku Modrića svi znamo tko je i što je... Međutim, strašno me impresionirao Mateo Kovačić. Kad sam prvi put došao na trening reprezentacije, nisam mogao vjerovati što on može, da je toliko moćan na lopti, da je nevjerojatno eksplozivan u onom prvom koraku. Najbolji je u tome. Teško da mu itko može uzeti loptu. A tek njegovi pasevi... Sjajno. O Modriću znam sve, gledao sam ga, čitao sve o njemu. No, Kova, tek sam ga sad pravo doživio kad sam ga vidio na treningu...
Još ste tinejdžer, rekli bismo pomalo i “zelen”, ali na terenu ste nepokolebljivi, čvrsti, ne plašite se ući u fajt s kim god treba. Otkud vam takav gard, otkud smjelost da se unesete u lice Škotu ili odbrusite Englezu? Znate li vi uopće za pojam trema?
- Normalno da je trema prisutna. Pogotovo je bila prisutna na prve dvije utakmice. Ne može ti biti svejedno, ne toliko zbog javnosti ili novinara, već zbog suigrača koji ginu devedeset minuta. Zato mi je jako bilo krivo kad sam izgubio neku loptu, znam kako je to kad suigrač mora trčati za tvojom izgubljenom loptom. Da, trema je prisutna, ali s vremenom me utakmica ponese, prepustiš se sam sebi, radiš ono što ti najbolje ide...
Pala nam je na pamet jedna situacija, pa smo ga to i pitali... Kako se uopće našao u onoj šansi protiv Češke, kako mu je pala ideja da se s boka zabije u sredinu, kako se osjećao kad nije realizirao priliku?
- Takve situacije me privuku jer sam kao mali igrao dosta tih pozicija prema naprijed. Znao sam igrati krilo, prednjeg veznog, čak i centralnu špicu. Znam kretnje napadačkih igrača. Kao bek volim ući u sredinu, to mi je nešto najljepše, obožavam to raditi. Radio sam to u Dinamu. U tom trenutku protiv Čeha sam krenuo, dao pas za Vlašića, on mi je vratio, ali sam loše primio loptu, prejako se odbila. Šteta što nisam zabio, ali na kraju smo dobili, pa je sve ispalo slatko...
Koliko vas pogađaju kritike koje padnu s vremena na vrijeme, slabe li vas ili vas čine jačim, prkosnijim?
- Navikao sam na kritike, ne pogađaju me. Imao sam kikseva i u Dinamu. Sjećam se onih protiv Ferencvarosa i Krasnodara. Kad se dogodi kritika, onda tu imam - Brunu Petkovića. On mi je uvijek podrška, dođe mi i kaže: “Joško, isključi se iz tih priča, tih komentara”. Tako da ne vodim brigu o tome, više se zamaram kritikom stručnih ljudi iz stožera ili suigrača. Ne marim za to, fokusiran sam na svoju igru. Konačno, pa znam da će u karijeri biti još ohoho kritika...
Sad ste se u Dinamu, a i reprezentaciji, da tako kažemo, proslavili na poziciji lijevog beka. Razmišljate li da ostanete na toj poziciji ili biste se ipak radije vratili na poziciju stopera? Gdje će vas forsirati Leipzig?
- Ipak bih se vratio na poziciju stopera. Na toj poziciji se osjećam najsigurnije, najljepše, bez pritiska. Tu znam svoj posao. Iako, naravno, a to se vidjelo, pozicija lijevog beka nije mi nepoznata. Nego, u Leipzigu su mi kazali da će me pitati gdje bih radije igrao. Mislim da ću se odlučiti za lijevog stopera...
Slijedi utakmica sa Španjolskom. Imate li protiv nje neki poseban motiv? Naime, Villarreal je izbacio Dinamo, mlada španjolska vrsta vas je oprostila s Eura U-21... Nekako su vam dužni, zar ne?
- Motiv postoji na svakoj utakmici. Da, točno, ove sezone nije bilo sreće sa Španjolcima, niti s Dinamom, niti s mladom vrstom. Nadam se našoj kvalitetnoj igri u ponedjeljak, znamo da nas čeka zahtjevna utakmica. U procesu smo analiziranja Španjolske. Dat ćemo sve od sebe da pobijedimo i plasiramo se u četvrtfinale. Neka bude treća - sreća!
Mislite li da Hrvatska može oduzeti Španjolskoj posjed lopte ili će nam trebati neka druga formula za pobjedu?
- Baš smo to komentirali. Ako im želiš oduzeti loptu, moraš raditi visoki presing. Međutim, znamo da su oni jako kvalitetni, tako da će biti teško njima nametnuti posjed lopte, ta njihova ‘tika-taka’ je jako nezgodna. No, velim, analiziramo ih, dobro ćemo se s njima pozabaviti. Nadam se uspjehu.
Spremate li nešto posebno Daniju Olmu, možete li skupa napraviti velike stvari u Leipzigu?
- Gledao sam Danija na prve dvije utakmice Španjolske. Pokazao je svoju kvalitetu. Njemu uvijek želim svu sreću, sjajan je igrač. Veselim se svom dolasku u Leipzig i radi njega, znam da možemo napraviti velike stvari. Kad sam došao u prvu momčad Dinama, on je brzo otišao. Ali, u ponedjeljak neka on nakon utakmice bude tužan, a ja sretan.
Gdje vidite finalni domet Hrvatske na Europskom prvenstvu, s obzirom na naše dosadašnje igre i ždrijeb?
- Ne želim gledati ništa osim Španjolske. Trenutačno smo fokusirani samo na njih. Oni su nam prva prepreka u nokaut-fazi, želimo je preskočiti. Ako želiš biti najbolji, moraš se suočiti s najboljima. Idemo korak po korak, nigdje nećemo žuriti.
Kako će na vas djelovati silna podrška navijača u Kopenhagenu? Hoće li vas ohrabriti ili možda sputati?
Infobox (Okvir): Mađari su me se dojmili
Tko vam je dosad od svih reprezentacija ostavio najbolji dojam na Euru?
- Na mene su najsnažniji dojam ostavili - Mađari! Baš su me iznimno pozitivno iznenadili, pa odigrali su neodlučeno s Francuskom i Njemačkom, s Portugalom izgubili tek pred kraj. Žao mi je što je Sjeverna Makedonija odmah ispala, zbog suigrača iz Dinama Ademija i Ristovskog.