Pokušajte ih izguglati, i prva vijest o gibraltarskom nogometu otkrit će vam kako su Rodri i Alvaro Morata u patriotskom zanosu, nakon što je Španjolska osvojila Euro 2024., pjevali "Gibraltar je španjolski". Dvije velike zvijezde "la roje" kažnjene su zbog čina političke nekorektnosti zabranom nastupa za reprezentaciju na sljedećoj utakmici, a Gibraltar je nakon toga ostao ono što je i dotad bio: južni rt Pirenejskog poluotoka, 23 kilometra udaljen od Afrike, dakle, strateška kota politički odmetnuta od matice zemlje, bliska britanskoj kruni, a onda u spirali okolnosti i suvereni nogometni - patuljak.
Reprezentacija protiv koje "vatreni" kreću u kvalifikacijski pohod na Svjetsko prvenstvo 2026. je 196. na Fififinoj svjetskoj ljestvici, bolje plasirana od Lihtenštajna i San Marina, ali još uvijek u sjeni nogometnih velesila poput Pakistana, Kajmanskog Otočja i Američke Samoe. Njezini najbolji nogometaši, ako im se posreći, mogu dobaciti do trećeg ili četvrtog razreda engleskog klupskog nogometa, ali to opet ne znači da su se okupili kao na terminu. Nisu izgledali kao potpuni bezveznjaci niti 2015., kada su gostovali u Varaždinu u prijateljskoj utakmici, koju je Hrvatska ipak odradila u trećoj brzini, zaključivši meč s 4-0 pobjedom.
Gibraltar se službeno pojavio na međunarodnoj mapi sudjelovanjem u kvalifikacijama za SP 2018. u Rusiji, i premda je iz priče nakon deset utakmica izašao rezultatski masakriran i mentalno oštećen, sa svih deset poraza iz deset nastupa, uz gol-razliku u minusu od 44 gola, momčad je utjehu pronašla u činjenici da je izgubila nevinost spremivši loptu u mrežu Grcima, a onda i dvaput Cipranima. U sljedećem naletu Gibraltar je već stigao do ozbiljnog uspjeha: u listopadu 2018. godine, u okviru Uefine Lige nacija, momčad pod vodstvom Julia Cesara Ribasa, u gostima je pobijedila Armeniju (1-0), predvođenu Henrikhom Mkhitaryanom. Plastičan dokaz da svi danas igraju nogomet.
Ta odskočna daska prema oblacima, pokazat će se ubrzo, Gibraltar je lansirala na dno povijesnih nogometnih knjiga, jer u kvalifikacijskoj utakmici za završnicu Eura 2024. momčad je protiv Francuza fasovala dotad nezabilježenu porciju u službenim utakmicama (0-14). Zlatko Dalić, naravno, neće sebi dopustiti da u najavi meča suparnika takvog kalibra označi kao liliputanca, ali u stvarnosti Gibraltar nije drugo nego malo jače društvo za rekreaciju. Čak i kada bi planirao uloviti Hrvatsku u nekom pospanom izdanju, Gibraltar kao domaćin ne može računati na podršku vlastitih navijača, jer "vatrene" dočekuje u portugalskom Faru, do kojeg će potegnuti tisuću navijača hrvatske reprezentacije, dok "domaćin" može računati na podršku 200 ili 300 fanova.
Gibraltar u kalendaru naše nacionalne momčadi dolazi kao skriveni blagoslov, dozvola izborniku da motore na početku nove kvalifikacijske priče zagrije bez stresova. Što bi to konkretno trebalo značiti? Da će Dalić rasporediti snage tek za Češku, kao drugi izazov ovog lipanjskog paket-aranžmana, sačuvati ključne igrače iscijeđene teškom klupskom sezonom. Objektivno, nema potrebe da Luka Modrić počinje utakmicu, ili se barem tako činilo do trenutka objave vijesti da je ozlijeđeni Toni Fruk ispao iz kombinacija. Jednako tako, Dalić bi volio poštedjeti Ivana Perišića većih napora, nakon sezone u kojoj je za PSV Eindhoven odigrao 35 utakmica (16 golova).
Modrić i Perišić, uzgred rečeno, utakmice nacionalne momčadi dočekuju kao najvažnije priče "vatrenog" prijelaznog roka, što može izgledati poražavajuće, s obzirom na njihovu dob. Prva vruća kombinacija u njihovu susjedstvu zove se Ante Budimir, golgeterski "late bloomer", tako ubojit da danas Real Madrid u njemu prepoznaje novog Joselua, veterana koji uvijek može uskočiti s klupe i zabiti 10-15 golova u sezoni. Modrić, Perišić i Budimir, pojačani 34-godišnjim Andrejem Kramarićem, do daljnjeg ostaju ključni napadački aduti reprezentacije koja juri za svojim 14. velikim turnirom pod kapom Uefe i Fife (ne računajući Ligu nacija). Od osamostaljenja Hrvatska je propustila samo dva takva natjecanja: Euro 2000. u Nizozemskoj i Belgiji te World cup u Južnoj Africi 2010. godine.
Dvojica vršnjaka, Joško Gvardiol i Petar Sučić, najavili su se posljednjih sezona kao legitimni kandidati za liderske pozicije koje će sljedećeg ljeta osloboditi velikani. Čekamo da im se pridruže Martin Baturina, Luka Vušković i društvo...
Komentari (4)