Za konkretan razgovor o stadionu teško je pronaći bolju osobu od Otta Barića mlađeg. Sin našeg trofejnog trenera ugledni je arhitekt, koji se bavio i temom stadiona, ne samo u Hrvatskoj, sudjelovao u nekim projektima... A uza sve to najavio je nedavno i kandidaturu za zagrebačkog gradonačelnika, pa kad se sve zbroji uistinu može puno toga reći o problematici maksimirskog stadiona.
- Imam jasnu ideju što napraviti. Kao arhitekt, mislim da je najsvrsishodnije srušiti stadion i napraviti novi. Dvije su opcije, da se ruši postupno, tribina po tribina, to traje dvije-tri godine i to je komplicirano, skuplje i dulje traje. S obzirom na to da u Maksimiru ima dovoljno mjesta, treba napraviti jedan masterplan za cijelo to područje i po meni je idealan stadion od oko 30 tisuća mjesta, kao Rapidov u Beču ili ovaj u Budimpešti. Nikakav nacionalni stadion, ali što uopće znači “nacionalni” - priča Barić, koji ima jednu dodatnu ideju.
Dinamu dati koncesiju
- Možda je bolje izgraditi ga malo južnije, tamo gdje je sad onaj pomoćni teren. Ovaj srušiti i tamo prema sjeveru staviti terene za trening, prema šumi. Neka to bude svojevrsni Dinamov Milanello.
Barić je, naravno, potvrdio priče kako gradnja stadiona, zapravo, nije komplicirana priča, već samo treba biti volje da ga se sagradi.
- To je što se tiče arhitekture i gradnje potpuno jasno, treba samo biti jasne političke volje. Za ovaj stadion je najčešća priča - Dinamo ima novce i želi ih potrošiti. A čak i da nema novce, može ih se nabaviti, Grad tu ne mora ništa platiti. Jedino treba riješiti imovinsko-pravne odnose, Grad treba dati Dinamu pravo građenja. Je li to kroz koncesiju od 30, 50,ili 100 godina, kako god. Jer, trenutačno, nitko ne održava stadion, a ogroman novac se gubi u tome. Daj Dinamu stadion, nek izgrade, neka ga održava.
Opet se Barić vratio na Rapidov stadion, kao idealan primjer za novi Maksimir.
- Postoje razni modeli, sve je već izmišljeno. Rapidov stadion se zove Allianz Arena, može se kod nas naći neki sličan sponzor. Investicija nije bila velika, to je 40-ak milijuna eura, novac koji u 10 godina Grad Zagreb daje na održavanje stadiona. To ne bi bio stadion samo za utakmice, nego za razne evente, bilo bi mjesta za komercijalne sadržaje. Rapid ima VIP sektor, u kojoj moj otac ima stolac sa svojim imenom i kad god poželi može doći na utakmicu. Ali Rapid zarađuje velike novce od iznajmljivanja tih prostora, tako bi i ovaj trebao imati tu VIP razinu, bez atletske staze. Pa imate i ovu priču oko solarne energije, koja se može proizvoditi od panela na krovu. Hrvatska je bogomdana za to, više nego Njemačka ili Austrija, recimo. Jasno, novci moraju biti strogo namjenski, stadion mora biti samoodrživ, samofinancirajući i on to može biti. A ne da se mi sad sa Srbima natječemo tko će izgraditi veći nacionalni stadion, to nema smisla.
Samo Maksimir
Kad bi postao gradonačelnik, Barić junior bi, dakle, gradio stadion?
- Kad bih uspio u nakani da budem gradonačelnik, imam jasnih 10 stvari koje bih odmah “napao”. Za tri mjeseca tražio bi da sve bude čisto, da imam plan. Stadion se može napraviti, tako, tako i tako. Grad mora napraviti to, Dinamo to i netko treći to... Cijena? Maksimalno 50 milijuna eura, skupa s rušenjem. Svi materijali s današnjeg Maksimira mogu se reciklirati i koristiti. Sve bi trajalo najviše tri godine, godinu dana priprema, dvije godine sama gradnja. Lokacija, definitivno Maksimir! Ako se mene pita i ja odlučujem, onda Maksimir. Najbolja lokacija, prometna povezanost, a i neke se tradicije treba poštivati.
Problem Kranjčevićeve
Imamo onda i problem Kranjčevićeve, kako njega riješiti? Još jedan stadion koji stoji i propada.
- Tu je veliki interes privatnih investitora, okolne parcele drže ozbiljni igrači. I u ovoj varijanti gradnje Maksimira trebalo bi razmisliti je li Kranjčevićeva nužna. Ili da se napravi neki hibrid, stanovi, sportski centar, stadion, bilo bi lijepo, ali ne znam je li izvedivo, to je puno teži problem nego Maksimir. Takvih 30 projekata ima u Gradu i ja bi ih za šest mjeseci sve pripremio, znalo bi se koji su uvjeti, stavili bismo na međunarodnu razinu, pa da vidimo ima li zainteresiranih.
Naravno, bit će prilike za razgovor oko izbornog programa, ali ovdje se ipak zadržimo na sportu. Kako Barić vidi ulaganje u sport u Gradu?
Nije veliko ulaganje
- Ja sam za svaki sport, ali fascinantno mi je da imamo Svjetski kup u skijanju. Ali ako postoji događaj koji je sam sebi svrha, onda je to taj. Ne vidim tu nužnost. Treba financirati unutar neke realnosti, koliko se ljudi bavi sportom, koji su rezultati i što im treba. Profesionalni pogon ne bi se smio financirati iz lokalnih vlasti, težište mora biti na zdravlju.
Za kraj je Barić mlađi zaključio:
- Ako nešto ima ekonomsku isplativost, tu treba ulagati, a stadion ima tu isplativost. Ako računica o ulaganju i prihodu pije vodu, onda ništa ne može zaustaviti to ulaganje. Stadion nije veliko ulaganje. Tih 40, 50 milijuna eura mogu biti krediti, danas dobiješ kredit za kamatu od 1-1,5 posto. Prve dvije godine otplaćuješ kamate, onda ostalo, a govorimo o ratama od 3-4 milijuna eura godišnje, toliko sad košta ovo održavanje stadiona.