Lovro Majer i Borna Sosa nisu bili lani na Euru - prvom Zlatko Dalić nije našao mjesto, drugi se hladio od neuspjelog transfera u njemački nacionalni sastav. Na Maksimiru, stadionu na kojem su nogometno odrastali, Majer i Sosa postali su heroji Vatrenih, zbog njih su pjevale tribine, zbog njihovih golova, koji su samo šlag na torti izvrsne igre, Vatreni su pred Final Fourom Lige nacija.
U godinu dana, jer prvi su put pod Dalićem zaigrali lanjskoga rujna, Sosa i Majer pretvorili su se kao vrlo bitne karike Hrvatske, Sosa je prvi lijevi bek izvrsne tehnike, koji je kadar zabiti krasan i tehnički savršen gol, a Majer plemeniti veznjak. Ulazak je okrunio pogotkom za 2:1. Stigao, zabio i riješio.
Iako je Luka Modrić opet bio nevjerojatan, premda je niz igrača zavrijedio komplimente, pobjeda nad Danskom pamtit će se po Sosi i Majeru, po njihovim golovima. Majer nije samo napadao, nego i u dva-tri navrata defenzivno izvrsno reagirao, Sosa je itekako opasno igrao u ofenzivnim akcijama.
Majer i Sosa generacija su 1998. godišta, Sosa je bio dio ekipe koja je na Svjetskom prvenstvu U-17 igrala u četvrtfinalu. Neki iz tog društva kojima se predviđala velika karijera nisu je dosad na pravi način realizirali, poput Brekala, More i Šempera, no pokazuju da taj naraštaj može itekako puno dati Hrvatskoj.
Nisu imali savršen start sezone, Majeru je slomljen nos, pa igra s maskom, Sosa se dugo oporavljao od ozljede aduktora, oba su živjeli u groznici transfera, za prvog se zanimao Atletico Madrid, a Rennes traži silne milijune eura, oko drugog se pisalo za brojne velike klubove, ali ništa se konkretno nije dogodilo. Nisu potonuli zbog nerealiziranih transfera, reprezentacija ih je sad dodatno podignula i nastave li tako skakat će ponude već na zimu... Oni su naši bitni ljudi novog vala...