Zanimljiva je priča s Dancima. Vežu nas povijesni uspjesi na Euru (3:0 - 1996. i 4:3-11m - SP 2018.), ali i kvalifikacijski neuspjesi (za SP ‘98. 1:1 u Splitu, 1:3 u Kopenhagenu). Prijateljski ogled u Splitu (1999.) je završio 0:1, a u Kopenhagenu (2004.) 2:1 za Hrvatsku. Principijelni Danci su upravo u kvalifikacijama za Francusku ‘98. dali odlučan doprinos (remi u Grčkoj) da se Hrvatska uopće pojavi na prvom Mundijalu.
Dakle, Danska u Hrvatskoj još nije izgubila utakmicu. Jasno je da u Maksimiru slijedi komplicirana misija za Vatrene već zbog snage gostiju. Ona je kompliciranija jer se pobjedom u Kopenhagenu te potom u Parizu otvorila realna opcija da Vatreni izbore Final Four Lige nacija. Tako se natjecanje, do jučer od izbornika i reprezentativaca tretirano kao suvišna muka, pretvorilo u veliki izazov za osvajanje UEFA trofeja. Tipične mijene raspoloženja kod nas ne bi trebale zasjeniti osnovni smisao utakmica s Dancima i Austrijom.
To su, naime, posljednje prave provjere u kontekstu nastupa na Mundijalu. Istina je da natjecateljski djeluje primamljivo izboriti FF, ali izbornik i igrači moraju se pripremati za Katar. Uvjerljiv je dojam da Dalić nije još definirao udarnu postavu jer se više-manje dvojbe naziru u imenovanju stoperskog para, lijevog beka, srednjeg napadača i desnog krila. Doduše, možda je Dalić razriješio te dvojbe, a javnost bi ih trebala spoznati kroz sljedeće dvije utakmice...
Izbornik je najavio osnovnu taktičku postavku. Bit će to 4-3-3, uz standardnu opciju 4-2-3-1. U njoj je sigurno mjesto Livakovića na golu, Juranovića i (vjerojatno) Sose na beku, Gvardiola na lijevom stoperu, Perišića na lijevom krilu, te tri veznjaka Brozović, Modrić, Kovačić. Potonji su ključna odrednica kako će Hrvatska izgledati. Igru momčadi u svim varijantama, erama i suparništvima, definira sposobnost nametanja igrača sredine terena. Kada ta trojka (ne) funkcionira, vidjelo se upravo u lipanjskom turnusu koliko je Hrvatska teretna (Austrija) ili razigrana (drugi dio Francuska i Danska, 90 minuta u Parizu).
Ono što se dalo zamijetiti u lipnju to je da se vezni red lakše nametne suparnicima kada imaju igrača koji uz ofenzivne akcije ima sposobnost odrađivanja četvrtog veznog. Mario Pašalić se pritom nametao kao vrlo dobro rješenje. Puno trči, vrijedno radi kao vodonoša, ali ima sposobnost ulaska u završnicu i realizatorski je rješavati. Kad treba više hitrine u gustom prostoru Kramarić je kvalitetna nadopuna (ako nije starter), kao što je to i napokon razigraniji Vlašić....
Vidjet ćemo kakvu će opciju, s vizurom za Katar, ponuditi Dalić protiv Danaca. S kojima imamo osjetno pojačanje u odnosu na nedavni pobjednički dvoboj u Kopenhagenu, Perišića.
S njime Hrvatska dobiva na moći i samopouzdanju. Danci jesu vrlo dobri jer solidnu tehničku potkovanost nadograđuju na temelj njihova nogometa, a to je taktička disciplina, borbenost, agresivnost i motoričnost. Zato s njima Hrvatska 26 godina bije tvrde bitke. No, u 2000-tim godinama Vatreni imaju više uspjeha. Razlog tom trendu je što hrvatski igrači temelju visoke taktičke potkovanosti uspješno nadograđuju taktičku disciplinu, agresivnost, motoričnost i borbenost. Dakle, u pripadajućim omjerima vrlina i ispunjavanju osnovnih pristupa (odgovornost, disciplina, borba) Hrvatska je u prednosti.
Izostanak tih faktora odmah usmjerava prednosti u korist Danaca. Koji će u Zagrebu igrati možda s 3 (5) u posljednjoj liniji, ako ne ustraju s 4-2-3-1 kojim su poraženi kod kuće. Svakako će biti čvrstog bloka, kompaktni i agresivni. Vatreni tu opciju mogu ukrotiti i tijek usmjeriti na svoj mlin onime što im je forte, a to je posjed lopte, kombinatorika i pravodobna okomitost.
Kao što je bilo u Kopenhagenu i Parizu u lipnju. Jako je važna informacija ovog dvoboja da li je to bio više bljesak ili početak kontinuiteta...