Velik je tjedan iza Ivice Ivušića. Vratar Osijeka prvi puta u karijeri se našao na okupljanju reprezentacije, a onda odmah i stao na njena vrata. U 180 minuta kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo protiv Slovačke i Slovenije nije primio gol. Doduše, nije to ništa neobično za njegove standarde, Mr. Clean Sheet u posljednjih 81 utakmicu otkako je postao vratarem Osijeka u njih čak 43 sačuvao je svoju mrežu. U Bratislavi je oduševio s nekoliko bravura, dok je i u Splitu imponirao mirnoćom iako nije imao puno posla.
Ivušić, međutim, po običaju skromno prihvaća svoje zasluge za uspjehe.
- Stvarno sam sve emotivno doživio. Prvi puta sam s reprezentacijom i još sam dobio priliku odmah stati na gol. Stvarno mi je žao zbog ozljede Livija, on je već dokazana klasa i dokazan vratar. Bio mi je velika podrška. I on i Simon Sluga, vidi se da je reprezentacija jedna obitelj i stvarno mi je bila čast dijeliti svlačionicu i teren s tim igračima - veli Ivušić.
Mrmićeva prosudba
Izbornik Dalić odmah nakon utakmice protiv Slovačke pohvalio je Ivušića, poručio mu kako je “kupio mjesto u reprezentaciji”. Bilo je Osijekovom vrataru, ne krije, ugodno to čuti.
- Svakog bi sportaša motivirale takve riječi, pogotovo kada se radi o reprezentaciji jer to je najveća čast. Lijepo je čuti da izbornik tako priča.
Vijest da će nakon ozljede Livakovića upravo on preuzeti “jedinicu” reprezentacije saznao je nekoliko sati prije utakmice protiv Slovaka.
- Ujutro na dan utakmice trener vratara Marjan Mrmić mi je priopćio vijest. Rekao mi je da je on odlučio tako i da stožer stoji iza njegove odluke. Iznimno sam im zahvalan na tome i nadam se da sam opravdao ukazano povjerenje. Trema? Osjećao sam se fantastično! Kako drugačije kada znaš da ćeš braniti za reprezentaciju?
Prvi dres iz reprezentacije zadržao je za sebe, kako je i najavio. Trajno će ga podsjećati na premijerni nastup u nacionalnoj vrsti i njegovu veliku večer u Bratislavi.
- Dao sam svim suigračima iz reprezentacije da mi se potpišu na taj dres. To je nešto što ću čuvati dok sam živ.
Ni dres u kojem je branio protiv Slovenije nije mijenjao, iako mu je s druge stajao jedan od najboljih vratara svijeta Jan Oblak.
- Njega ću pokloniti obitelji - otkrio je Ivušić.
Nastupi za reprezentaciju zasad su vrhunac nogometnog puta Ivice Ivušića, koji je bio sve samo ne lagan. Na njega je krenuo sa svega 14 godina kada je napustio Rijeku i potpisao za Inter.
- Vidjeli su me na Uskršnjem turniru u Milanu i zagrizli su da dođem, da probam... Odlučio sam se na taj korak, a roditelji su mi bili maksimalna potpora i bez njih to ne bi bilo moguće. Šest godina sam proveo u Italiji i mogu reći da sam puno toga naučio, stekao i životno i nogometno iskustvo koje mi je kasnije pomoglo. I danas se sjetim tih trenerskih savjeta i treninga s vrhunskim vratarima, od kojih možeš puno naučiti samo da ih gledaš.
Važne odluke
Uslijedio je povratak u HNL, u Istru, koja je u tih dvije i pol godine koliko je Ivušić proveo u Puli balansirala između kolapsa i ispadanja u niži rang.
- Na rubu smo bili... Sezonu prije dolaska u Istru branio sam u trećoj talijanskoj ligi za Prato i imao sam priliku ondje ostati još godinu dana, ali sam odlučio probati u HNL-u. S Istrom sam se borio za opstanak, klub je preživljavao iz godine u godinu, ali i to mi je iskustvo kasnije puno značilo. Zbog financijskih problema, a plaće su mjesecima kasnile, odlučio sam se zatražiti raskid. Nedugo potom dobio sam ponudu Houston Dynama. Zvao me njihov trener vratara, proveo sam pet dana u SAD-u, skoro sam ostao ondje, ali zadnji dan kontaktirali su me iz Olympiacosa, ponudili su mi ugovor od šest mjeseci uz opciju produljenja na još tri godine. Otišao sam tim putem, nažalost, priliku nisam dobio i nakon tih pola godine odlučio sam kako je za mene najbolje da odem negdje drugdje potražiti svoju sreću. A taj sljedeći korak se pokazao jako dobrim.
Taj korak, koji će se pokazati kasnije ključnim za njegovu karijeru, bio je Osijek. Imao je tog ljeta 2018. Ivušić i drugih ponuda na stolu, ali odlučio se za Gradski vrt, iako mu minute nitko nije mogao obećati. “Jedinica” Bijelo-plavih je tada bio Marko Malenica, a u konkurenciji su još bili iskusni prvoligaški vratari Krševan Santini i Marijan Antolović.
- Izabrao sam Osijek jer mi se učinio kao sredina u kojoj se vidim. Malenica je u to vrijeme branio jako dobro, njegov transfer je tada bio vrlo izvjestan i očekivalo se kako će otići. Došao sam čekati svoju priliku i izboriti se ako mogu. Vidio sam Osijek kao zdravu sredinu i klub s perspektivom, a što se kasnije i potvrdilo.
Moj trenutak
U svojoj prvoj sezoni među Bijelo-plavima bio je skoro na dnu vratarske hijerarhije i završio ju je bez ijedne minute. Štoviše, tek se u drugom dijelu sezone prvi puta našao u zapisniku. Strpljenje ga, srećom, nije izdalo.
- Odlaskom Santinija te zime postao sam drugi vratar. Moje je bilo da radim i da čekam svojih pet minuta. S tom sam mišlju išao na treninge. Bio sam maksimalno fokusiran na to da će doći moj trenutak.
Taj trenutak došao je vrlo brzo, pred sam početak nove sezone tadašnji trener Osijeka Dino Skender napravio je rošadu i Malenicu na vratima zamijenio Ivušićem. Od tog trenutka više nije bilo zbora oko toga tko je “jedinica” Osijeka, a ime Ivice Ivušića danas je pri vrhu ili na vrhu u statističkim kolonama klupskih golmana. Nije Osijeku nikada nedostajalo odličnih vratara, ali da je Ivušić i najbolji među njima, barem u posljednjih tridesetak godina, potvrđuju i brojke. Iako nije prvi golman Bijelo-plavih koji je pozvan u reprezentaciju (prije njega su pod zastavu pozivani Mario Galinović i Marin Skender), prvi je koji je i nastupio u službenoj utakmici za nacionalnu selekciju (Galinović je kao vratar Osijeka branio u prijateljskoj utakmici protiv Egipta 1999.). Nadalje, do kraja rujna Ivušić će se naći u društvu petorice vratara Osijeka s najviše prvenstvenih nastupa otkako je HNL-a, a do kraja sezone premašit će i brojku od stotinu utakmica za klub iz Gradskoga vrta, pa će ih samo Skender i Zvonimir Mikulić imati više.
Zahvala Čavlini
Istovremeno, ne računajući naravno vratare čiji se nastupi za Bijelo-plave mogu nabrojati na prste jedne ruke, niti jedan golman Osijeka u Prvoj HNL nije u prosjeku primio manje pogodaka po utakmici - Ivušić je trenutno na 0,76, Žitnjak je u prosjeku primao 0,94 pogodaka po nastupu, a svi drugi imaju bitno slabiji prosjekom. Uskoro će biti i klupski rekorder po broju čistih mreža. Skender ih, naime, ima 46, ali u 175 nastupa, dok je Ivušić 41 od 79 prvenstvenih utakmica za Osijek završio bez primljenog gola. Također, Ivušić je već i klupski rekorder po broju uzastopnih minuta u kojima nije vadio loptu iz mreže.
- To je sve zasluga momčadi i kluba jer se zaista radi kvalitetno i onda takvi rezultati moraju doći na vidjelo. Sreća moja pa sam na vratima takve momčadi i pokušavam dati svoj maksimum da doprinesem rezultatu.
A za rad s Ivušićem u Gradskom vrtu zadužen je trener vratara Silvije Čavlina.
- Fantastičan trener! Osjećam kako me je podigao na još višu razinu, a vjerujem i ostale vratare u Osijeku. I što se tiče rada i odnosa prema nama mogu reći samo pohvale.