Kad Ivica Ivušić brani hrvatski gol, to je u pravilu impresivno. Šest nastupa, a teško je reći koja mu je najbolja utakmica u dresu Vatrenih. Ponudili smo mu kao prvi pick sjajnu večer u St. Denisu kad je Hrvatska svladala Francusku 1:0 u lipnju 2022. godine u Ligi nacija, ali ne, on misli drugačije...
- Moja najdraža utakmica za reprezentaciju bila je na debiju u Slovačkoj. Ona se ne zaboravlja tako lako. Iako, za mene je svaki put poseban osjećaj odjenuti sveti dres. Da, to je za mene sveti dres, a i za sve nas u reprezentaciji. Svaki put kad ga odjenem trudim se dati maksimum - kazao nam je odlični vratar, koji je s tri obranjena jedanaesterca odveo Hrvatsku u finale turnira u Kairu. U utorak, s početkom u 21 sat, suparnik je domaćin Egipat.
U rujnu 2021. godine, nakon remija s Rusijom u Moskvi (0:0), Hrvatska je ugrabila tri krucijalna boda za plasman na SP u Kataru svladavši Slovačku u Bratislavi 1:0. Zabio je Marcelo Brozović, a Ivušić briljantnim obranama spasio naš gol i tri boda. Tada je kao čuvar mreže Osijeka prvi put stao među vratnice zbog ozljede Dominika Livakovića.
Na stadionu Cairo International spustio je rampu Tunižanima - Jelassiju, Jaziriju, pa za pobjedu i Haddadiju. Za rezultat 5:4. Jutro nakon pronašli smo ga mobitelom u hotelu St. Regis Almasa šezdesetak kilometara od sretne lokacije.
- Vrtjele su mi se u glavi slike tih penala tijekom noći. Kao i kadrovi poslije svake utakmice. Lijep je osjećaj, ne događa se svaki dan da obraniš tri jedanaesterca, pogotovo za reprezentaciju. To je scenarij koji samo zamišljaš. Iako je na prijateljskom turniru, svejedno je krasno.
Nikad kao senior
Jeste li već kad ranije “skinuli” tri jedanaesterca u jednom susretu?
- Ne mogu se sjetiti u seniorskom nogometu... Možda nekad ranije, kad sam bio klinac, po nekim turnirima sam znao. Da, jesam tada, ali u seniorskom nogometu nisam.
Rijetko se i pucaju na takav način...
- Sudjelovao sam u raspucavanjima, ali nije mi se dogodilo.
Jeste li imali pripremu za tuniske igrače ili ste branili po procjeni i instinktu?
- Imao sam pripremu. Analiza se uvijek radi, imao sam snimke njihovih igrača, ali na kraju to je sve osjećaj... Bilo je dobro.
Kako je riječ o prijateljskom turniru, mislili smo da ste samo išli na čitanje.
- Ne, uvijek imamo pripremu, ozbiljno se radi u reprezentaciji svaka utakmica. Tako je bilo i ovom prigodom. Imali smo cijelu pripremu, ali na kraju se to svede na osjećaj.
Kako ste vidjeli dvoboj, u 90 minuta igre nije postignut pogodak.
- Tunižani su bili tvrd protivnik, stajali su u niskom bloku, čekali su kako izaći u kontre iz kojih su prijetili. Imali su dvije izgledne šanse, po jednu u prvom i drugom poluvremenu. Čvrsta su ekipa, radnička, kompaktna, teško je bilo igrati protiv njih.
Hrvatskoj je ponovno nedostajala bolja igra u napadačkoj trećini, što je stara boljka. Jeste li osjetili tijekom utakmice da će biti penali?
- Kako se bližilo kraju da, ali išli smo po pobjedu u 90 minuta. Nisam puno razmišljao o jedanaestercima.
Danijel Subašić mu je trener u nacionalnoj vrsti, a Dominik Livaković suigrač, obojica su obranili po tri jedanaesterca na Svjetskom prvenstvu, kako je sam Ivušić kazao, na ipak malo važnijim utakmicama. No, kakve su bile njihove čestitke?
- Bilo im je drago. Kao što je meni drago za svaki njihov uspjeh, tako je i njima bilo zbog mene. Ponosan sam što sam uopće dio reprezentacije i imam prigodu slušati njihove savjete. Velika je to stvar. Suba mi je dobacio kako nije slučajno to što sam napravio jer ipak nosim dres s brojem 23.
To je bio njegov u Vatrenima.
- Velika mi je čast nositi danas broj koji je pripadao Subašiću.
Prvo ste mu postali nasljednik po broju, sad i po obranjenim udarcima s bijele točke.
- Da... Rekao mi je odavno da ne razočaram broj. Nadam se da ove subote nisam. To je bila naša zezancija.
Imate dvojicu trenera vratara, Subašića i od prije Marjana Mrmića. Kako to funkcionira?
- Subašić nam može puno pomoći, vidim to samo kao jako dobru stvar.
Čuvam dresove
Na početku razgovora spomenuli ste sveti dres. Koliko vam se sviđa novi dizajn?
- Dresovi su mi jako lijepi. Na slikama nisu toliko upečatljivi kao uživo. Jedan i drugi. Možda mi je favorit plavi, ali i “kocke” su dobre.
Jeste li svoj vratarski sačuvali za uspomenu na tri obranjena jedanaesterca?
- Jesam, čuvam sve dresove sa svakog nastupa za reprezentaciju. Nemam neko posebno mjesto za njih, ali svaki taj dres u kojem sam nastupio za reprezentaciju je velik.
U finalu je suparnik Egipat, koji je domaćin, izbornik je kazao da će mijenjati golmane, dakle, u tom dvoboju nećete braniti.
- Da, vjerojatno će dobiti priliku Nedo i Kota (Labrović i Kotarski). Što je jako lijepo, super. Podrška smo jedni drugima. Idemo pobijediti to finale.
Na polufinalu je navijače, skoro bi se moglo reći, imao jedino Luka Modrić.
- Jasno da je ljepše igrati u pravoj nogometnoj atmosferi, nego u ovoj od subote. No, nebitno je pred kime se igra i kako, nastup za reprezentaciju je uvijek poseban osjećaj.
Vjerujete da ćemo konačno podignuti jedan pehar, pa makar i na turniru u Kairu?
- Ha, ha, ha, tu smo i normalno je da želimo osvojiti turnir. Idemo to napraviti.
Četvorica ste vratara, a trojica mogu na Euro. Pretpostavljamo da ste s ovim obranama osigurali mjesto, pogotovo što niste novi.
- Nisam ja tu da govorim tko će biti na popisu, nego samo da budem na dispoziciji i pružim maksimum. Izbornik i stručni stožer odlučuju o tome. Nije moje da sudim tko treba biti, tko ne...
Na kraju smo ga pitali kako je u Kairu, koliko je to ozbiljan turnir, a koliko team building.
- Sve je super. Malo smo u opuštenijoj verziji, ali turnir se igra i želimo ga okončati kao najbolji. U nedjelju smo odlučili pogledati piramide i prošetati se, morali smo malo izaći iz hotela. Možda bude i neka večerica...
