Iz ovoga kuta gledanja čini se da je to bilo davno. Prošlo je, međutim, samo 13 mjeseci. Toga desetog listopada na Poljudu se skupilo 32.110 gledatelja. Atmosfera koju sada možemo samo sanjati i od koje smo se gotovo odviknuli. Protiv Mađarske je Hrvatska igrala jako važnu utakmicu kvalifikacija i počela je kao u najljepšoj priči ranim maestralnim pogotkom Luke Modrića. I do kraja poluvremena, prvo na dodavanje Rebića, potom Perišića, stvari je finalizirao Bruno Petković. Kakva je to bila lijepa priča.
U njoj je jedan od glavnih glumaca bio tada 25-godišnji Metkovčanin, nadasve razigrani centarfor kojeg je zavoljela cijela Hrvatska. Igrao je Petković u velikom stilu, tu jesen nadasve učinkovito
S Bjeličinim Dinamom bio je razigran, poseban u izvedbi i, zašto ne reći, iznenađujuće kvalitete tehničkog nogometa. Kad igrač od 193 centimetra barata loptom kao fantazist, dominira njome u skok igri, ima solidnu hitrinu i stasitost kojom može sačuvati loptu okružen s više suparnika, onda govorimo o nekome koji ima okvire klasnog igrača. I nije uopće napuhavanje da je Bruno Petković izazvao pažnju mnogih klubova iz Europe.
Zaključio je odličnu reprezentativnu jesen golom Slovačkoj u odlučnom dvoboju za Euro, kojeg Petković, vjerojatno programiran za veliki transfer poslije EP-a, nije dočekao. Vrlo je vjerojatno da se za tog odličnog centarfora pitanje forme i “formi” počelo komplicirati zaustavljanjem natjecanja zbog pandemije i potom naprasnim odlaskom trenera Bjelice iz Maksimira, koji je znao pronaći okvire kretanja njegove osobnosti temeljem kojih će od njega dobiti maksimum. Petkoviću to treba, jer očito ima određene karakterne slabosti kada nije doživljen kako on misli da treba biti doživljen. Drugačije je teško objasniti da se s takvim tehničkim i fizičkim potencijalima nije uspio dugoročnije nametnuti u Italiji.
Slobodni pad
Slobodni pad u njegovim učincima, formi i napredovanju bilježi se od lipnja. To nije onaj Petković s Poljuda, niti onaj iz modrog dresa 2019. Da je to talentirani Bruno Petković, može se nazrijeti po izoliranim pečatima više vrijednosti ove jeseni. Kad Dinamo muku muči postići gol Istri, on uđe u finišu i izbori kazneni udarac te ga realizira. Ili kad u potopu Hrvatske u Portugalu uđe 15-ak minuta prije kraja i poentira.
Fali Hrvatskoj pravi Petković. Fali i Dinamu, nedvojbeno. Kako ga vratiti, pitanje je za trenere, ali i prije svega to je pitanje na koji najrelevantniji odgovor može dati Bruno Petković.