Kad si na Parkenu, rezonirao je Zlatko Dalić, nema ništa logičnije od toga da parkiraš autobus. Kad si "u autobusu", pomislio je Unai Simon, nema ništa prikladnije nego začiniti priču s malo humora. Tako nekako Hrvatska je ni kriva ni dužna - gegom španjolskog vratara iz slapstick komedije, potezom koji je na trenutak zasjenio Davida Marshalla i Schickov gol centra ili onaj smeč Martina Dubravke u vlastitu mrežu - nakon dvadeset minuta utakmice u Kopenhagenu došla do 1-0 vodstva.
Bio je to divan uvod u nikad luđi meč nacionalne momčadi, koja nas je u adrenalinskoj, filmski napetoj vožnji dva sata bacala od ekstaze do depresije i natrag, od plača do histeričnog smijeha, naizmjence letjela i tonula, dizala se i padala. Da bi na koncu nakon herojskog come backa ipak ispala...
Meč Hrvatske i Španjolske iz one je ladice s utakmicama koje izmiču racionalnoj analizi. Zaboravite logički aparat, pustite po strani kauzalitet "ovo se dogodilo zato što je igrač učinio to i to", ne vrijede ovdje taktička znanja o nogometu, jer malo toga u ovoj priči "drži vodu". Evo, samo za početak, Ante Rebić i Joško Gvardiol.
Teško je povjerovati da igrači na ovakvoj pozornici, u utakmici ovako visokog uloga, rasipaju pažnju poput hiperaktivnih školaraca.
Akciju za izjednačenje Španjolaca napadač Milana promatrao je izvan granica igrališta jer je baš tada morao promijeniti kopačke. "Ovo je nevjerojatno, igrač mijenja obuću dok je lopta u igri, šest minuta prije poluvremena", iščuđavao se tijekm stanke nekadašnji vratar Santiago Canizares. U drugom poluvremenu na sličan je način zabriljirao Gvardiol, odlučio je potražiti osvježenje na aut-crti i usput zaboravio strijelca Ferrana Torresa koji mu je ispred nosa otrčao ravno u gol.
Taj pogodak dao je ovom tekstu intonaciju rekvijema, no taj "crnjak" uskoro je valjalo zgužvati i baciti u smeće, jer Dalić je u međuvremenu pronašao famozna "dva igrača s klupe" koji će dvoboj za deset minuta okrenuti naglavce. Mislav Oršić se spustio s vrha tribine, odakle je promatrao cijeli Euro 2020, pa se tako hladan svejedno ukazao u onom spektakularnom izdanju kada je sam pobijedio Tottenham u Maksimiru. Zabio je za 3-2, a potom i pronašao Pašalića sjajnim centaršutom za 3-3.
Organizirao je Oršić ono što će na ulasku u produžetke izgledati kao bijeg u pobjedu. Vjerojatno bi tako i bilo da je Andrej Kramarić onaj zicer, kakav na bundesligaškim stadionima žmirečke posprema u mrežu, pretvorio u gol za vodstvo. Bio je to kraj putovanja, jer i Španjolci su imali plan jednom ustati iz mrtvih. I ustali su u produžetku, ulaskom Danija Olma koji je asistirao za dva pogotka.
Vatrenima nakon ovakvog oproštaja navijač nema što predbaciti. Protiv momčadi koja vas ubija sa tisuću sitnih rezova (2500 dodavanja upisali su Španjolci u tri meča u skupini) Hrvatska se uspjela vratiti iz dva gola minusa pokazavši strašan moral. Pobjeda bi bila bajka, ali pravo na bajku smo očito iskoristili u Rusiji...