Točno sedam godina prošlo je otkako su se Hrvatska i Francuska susrele u finalu Svjetskog prvenstva, 15. srpnja 2018. u Moskvi. Bio je to najvažniji okršaj dviju reprezentacija u povijesti njihovih međusobnih duela. Tog sparnog poslijepodneva Francuska je slavila rezultatom 4:2 i drugi put postala svjetski prvak, dok je Hrvatska, iako poražena, osvojila srca navijača diljem svijeta i dočekana je s ovacijama pred više od 80 tisuća ljudi na stadionu Lužnjiki.
Zlatko Dalić se za HNS i Večernji list prisjetio tog dana, od jutarnjih sati pa sve do posljednjeg sučevog zvižduka. Iako mu je to bila najvažnija utakmica u karijeri, istaknuo je:
"Ta finalna utakmica bila je za mene najlakša na Svjetskom prvenstvu. Bio sam najopušteniji, najmirniji uoči nje, iako sam znao što nas čeka, što nam nosi eventualna titula svjetskog prvaka..."
Tijekom turnira, igrači su neprestano osjećali podršku iz domovine. Entuzijazam među navijačima eksplodirao je nakon trijumfa nad Argentinom, a prisutnost navijača ispred hotela u Moskvi dodatno ih je motivirala.
"Cijelo vrijeme Prvenstva mi smo putem poruka, videopoziva, telefonskih razgovora s obiteljima doživljavali ozračje u Hrvatskoj..."
Što se taktike tiče, priprema za finale bila je temeljena na iskustvu i svjesnosti francuske opasnosti iz tranzicije. Dalić priznaje da su unatoč manjim zdravstvenim problemima kod nekih igrača, svi bili spremni dati maksimum:
"Taktikom se nismo puno bavili jer smo dobro znali što nas čeka. Imali smo sitnih problema, Suba i Vrsaljko bili su ozlijeđeni, ali kako nas je čekalo finale, znao sam da će teško bilo tko od načetih reći da nije spreman za nastup. Možda su neke naše odluke uoči finala trebale biti odlučnije, konkretnije, ali teško je nekome tko nas je doveo do finala reći – e, ti sad u finalu nećeš igrati. Tu si nemam što zamjeriti."
Francuzi su, prema njegovim riječima, igrali pragmatično i čekali protivničke greške kako bi ih kaznili. Hrvatski izbornik naglasio je kako je fokus bio na oprezu dok su držali loptu u svom posjedu.
"Francuska je – od onih koji su prošli skupinu na Svjetskom prvenstvu - bila reprezentacija koja je možda igrala najnegledljiviji nogomet..."
Dalić smatra kako je prvo poluvrijeme u finalu bilo najbolje koje je Hrvatska odigrala na tom turniru, ali da su ključni pogoci za protivnika pali nakon spornih odluka sudaca:
"Mi smo u prvom dijelu odigrali svoje najbolje poluvrijeme na Svjetskom prvenstvu... Međutim, prvi pogodak primili smo nakon nepostojećeg prekršaja Brozovića na Griezmannu, a drugi iz nepostojećeg jedanaesterca. Da se sada taj penal gleda ponovno, nikad ga ne bi dosudili..."
Unatoč zaostatku, ekipa je ostala mentalno čvrsta i vjerovala je u povratak, kao i u prethodnim susretima nokaut faze. No, nakon trećeg gola Francuza, postalo je jasno da više nema snage za preokret.
"Mi nakon 1:2 u poluvremenu nismo klonuli duhom... A baš to nam se dogodilo; primili smo treći gol iz polukontre..."
Poraz je teško pao svima, ali Dalić se odmah potrudio podići moral reprezentaciji:
"Na kraju utakmice ostao je gorak okus... Okupio sam ih sve na terenu i kazao im: ‘Dečki, izgubili smo, ali možemo svi biti ponosni na ovo što smo napravili...’"
Dalića je posebno dirnuo trenutak kada su francuski reprezentativci pokazali poštovanje prema hrvatskoj momčadi, a jedan detalj zauvijek mu je ostao u sjećanju:
"Prije negoli ćemo primiti srebrne medalje... ono što mi se posebno usjeklo u sjećanje Pogbina je gesta: taj veliki francuski nogometaš prišao mi je, pružio mi ruku i preda mnom se naklonio! To nije bio naklon meni, to je bio naklon hrvatskoj reprezentaciji."
Kapetan Modrić, koji je proglašen najboljim igračem turnira, bio je vidno pogođen porazom – priznanje ga nije moglo utješiti:
"Kakvo je bilo naše razočaranje, najbolje se vidjelo po Luki. On je primio nagradu za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, a njemu to nije bilo važno – to se moglo iščitati s izraza njegovog lica. Bio je na rubu suza! Pa Luka bi dao deset takvih trofeja za jednu zlatnu medalju s Hrvatskom! Ne samo on, nego svi mi."
U tom trenutku nisu mogli ni zamisliti kakvo ih slavlje čeka kod kuće. Tek kada su počeli pristizati snimke i fotografije iz Hrvatske, shvatili su da ih nacija slavi kao heroje.
"Odmah nakon finala nismo bili svjesni što se događa u domovini..."
Što se tiče trenerske karijere, Dalićeva vrijednost nakon turnira znatno je porasla. Samo nekoliko tjedana nakon finala stigla je ponuda iz Engleske – klub West Ham bio je spreman raskinuti suradnju s Pellegrinijem i ponuditi mu mjesto trenera. No, izbornik nije želio napustiti reprezentaciju tako brzo nakon velikog uspjeha, ispričao je Dalić za Večernji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....