Jedan od začina atmosferi pred veliki turnir je široka rasprava o tome tko što može, kako i na koji način mu ide najbolje, što je vrlina a što mana ili kako je logično se suprotstaviti suparniku.
U Hrvatskoj se već duže podigla razina toj raspravi, koja je nekoć bila svedena na parole o reprezentaciji kao europskom Brazilu te da u tom smjeru treba igrati. Iz današnjeg kuta gledanja na nogometnu evoluciju i u našem dvorištu to je, kao i mnoge patriotske “taktike” i naglašavanja izvan nogometnih faktora, ostalo u prošlom vremenu. Zato smatramo da je dobro da se ljudi umjesto parola više orijentiraju na debate o taktičkim pogledima, pogledima na vrijednost igrača i kompozicija momčadi.
Sastavni dio priče
Da se primijetiti da je kudikamo šira fronta analitičara, neusporediva u odnosu na 1990-te, a bitno veća nego u prvoj dekadi 2000-tih, doprinijela proteklih desetak godina na podizanju razumijevanja tehničko-taktičke priče. To je, među ostalim, dobro i zato što mnogo više ljudi sada realnije procjenjuje domete, mogućnosti i posljedično logičnije tretira i nastupe Vatrenih. Dakako da ima na svim stranama, od stručnih preko medijskih do navijačkih, onih koji pretjeruju i idu u krajnosti. No, raste neupitno taktičko poznavanje, a onda to, logično, potiče i struku da bude jasnija, potkovanija i odlučnija kako u svojim izborima tako i tumačenjima.
Nekima smeta tolika razina analiziranja, kao da je to ekskluzivno pravo struke i kao da bi općenito analiziranje izvan trenerskog okvira štetilo struci i reprezentaciji. Čime bi se onda svi bavili, od trenerskih analitičara preko medija do navijača, da nemaju svoje stavove i o njima raspravljali? Pa nije valjda da bi trebali tjednima samo trubiti “Naprijed Hrvatska” i “Hoćemo pobjede”. Činjenica je da izbornik i suradnici trebaju imati svoje jasne ideje, te da ih svakovrsno komentiranje u javnosti ne bi trebalo izbacivati iz takta. Sve je to sastavni dio nogometne priče...
Eto, kad smo to pojasnili kao ideju, osvrnimo se ukratko prema onom što bi Hrvatsku moglo očekivati protiv Engleza. Brojne rasprave u tom smislu rezultiraju različitim stavovima. Neki smatraju da ih Hrvatska treba napasti odmah, drugi tvrde da bi trebalo igrati zatvoreno, treći plediraju umrtvljivanje igre, četvrti da treba igrati s tri napadača, i tako u nedogled.
Engleska je jedan od favorita za naslov prvaka Europe, kako sugeriraju mnogi slavni analitičari. Dovoljno je i to da budemo svjesni što nas očekuje na Wembleyju. A to je iznimno moćna, super motivirana i mladenačkim entuzijazmom napunjena škvadra. Englezi su praktično domaćini i imat će i veliki suport navijača. Za razliku od Rusije gdje je forsirao igru s 3 braniča, Southgate je za Euro pripremao i opciju s 4 (3-3). Momčad mu je sjajna i u tranziciji, ali je želja napasti visoko te što ranije oduzeti loptu. Englezi sjajno kažnjavaju svaku grešku suparnika u obrani.
Detaljnije su već analizirani prošlih dana. Ostaje temeljna postavka da je Engleska, sa čak 15 igrača ispod 25 godina, prepuna elana i gladi za velikim iskorakom, da su fizički vrlo snažni te da imaju individualne vrijednosti koje su i tehnički visoka razina. To im omogućuje da igraju iznimno visokim intenzitetom. Takvi suparnici u suštini ne odgovaraju Hrvatskoj. Jurnjava je s njima je veliki korak prema neuspjehu. Prije svega zato što Vatreni nemaju takav fizički potencijal, a drugo, i možda važnije, jer to nije značajka njihovog nogometa.
Brži u prednjoj liniji
Hrvatska je “svoja” kada se nameće kroz tehničku igru, a u čemu može biti i bolja od Engleza. Kako to nije dovoljno da bi se nametnuli suparniku, naša reprezentacija mora kompenzirati manjkove fizičke moći na jedini logičan način. To je formacija u defenzivnom bloku, koja će osigurati zatvaranje prilaza prema našem golu i omogućiti igračima da budu jedni blizu drugih. Tako će se lakše (o)braniti. No, to neće biti dovoljno ako se ne ugrozi engleski gol i periodično odmakne pritisak na našu obranu te, naravno, pokuša postići pogodak. Nužnost defenzivnog gustog bloka implicira da će naši biti dalje od gola, a da bi taj napadački pristup onda morali rješavati kroz kontranapade.
Za takvu igru trebaju onda brži igrači u prednjoj liniji, sposobni pobjeći okomito prema golu. Nije još jasno hoće li Englezi igrati s trojicom ili četvoricom u obrani, ali u svakoj opciji Hrvatskoj je potrebna brzina prema naprijed. U toj varijanti čini nam se bližim opcija da u napadu sudjeluje Rebić kao prva špica, pored kojeg bi na dva boka motorički odgovarali Perišić i Brekalo. Isto tako u središnjici, uz Brozovića i Modrića opcija je između Kovačića i Vlašića.
Kako je za očekivati zgusnutu formaciju na svojoj polovici onda može biti logičnije da se uvrsti igrača koji ima vokaciju da se brže (okomito) priključi špici kroz sredinu, a to je Vlašić. Tim prije što se i Modrić može brzo podignuti za 4-1-4-1. Ovisno o tijeku događanja na utakmici Dalić imao više opcija za drugačiju koncepciju s Petkovićem, Kovačićem i Kramarićem, te ovisno o prvom izboru s jednim između Barišića i Gvardiola...