Iako više nema koristi od beskonačnih analiza brojnih pogrešaka izbornika Zlatka Dalića na ovome Euru, u dolazećim će se danima propitkivati potankosti koje su dovele do (pre)rane eliminacije Hrvatske.
I sve se vrti oko temeljnih upita: je li Hrvatska igrala u skladu sa svojim objektivnim igračkim potencijalom, odnosno je li izbornik izvukao najbolje što može od igrača i je li na travnjak(e) poslao u tim trenucima najbolju momčad? Na sva tri upita odgovor je negativan i to je isključivo izbornikov grijeh...
U dugačkome lancu pogrešno sastavljenih karika na četiri odigrane utakmice, jedna je od tih karika bilo i postavljanje Brekala na poziciju desnoga braniča. Ljevokrilni napadač, koji se gdjekad snalazi i na desnom napadačkom boku, nema nikakve predispozicije za ulogu koju je bio primoran odrađivati nakon ulaska u igru u 74. minuti utakmice protiv Španjolske.
Posve nevičan igri u obrani (što je na toj poziciji primarna zadaća), Brekalo se mučio poput "ribe na suhom". Pa iako je Morata prekinuo svoj post i zabio za 4:3 vodstvo suparnika baš nakon što je lopta preletjela omalenog i loše postavljenog Brekala, najmanje krivnje za taj pogodak ima Brekalo. Jer, nije ni smio biti na tom mjestu. I dok je donekle shvatljiva Dalićeva nakana da u posljednjih 15-ak minuta zaigra s trojicom igrača u obrani jer je to bio potez očajnika koji u završnici dvoboja želi dohvatiti suparničku prednost, neobjašnjivo je da ne stavlja igrače na njihove prirodne pozicije.
No, nije to od jučer, znamo da je Dalić sklon eksperimentiranju. I u tome je ustrajan. Pa smo tako trpjeli Rebića i Kramarića u vrhu napada, dok je jedina prava prva "špica" (Budimir) bila na – tribini, u društvu Oršića. Ili Perišić na desnom krilu u prvom poluvremenu s Češkom. Čim se u nastavku vratio na svoj, lijevi bok, pobjegao je obrani i zabio gol.
Međutim, to su bile samo blaže Dalićeve "varijacije na temu”, jer je bila riječ o igračima koji su igrali u napadačkoj liniji, ali na drugim pozicijama, na kojima ne daju ono najbolje što objektivno mogu. A postavljanje Brekala, lijevoga krila na desni defenzivni bok, predstavljalo je grubo rušenje nogometne logike. A najgore je u svemu što ovo nije bilo prvi put da je Dalić gurnuo Brekala na tu poziciju...
Prije 27 mjeseci, krajem ožujka 2019. godine, u kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na ovaj Euro, Hrvatska je ugostila Azerbajdžan u Maksimiru. I iščupala 2:1 pobjedu, preokrenuvši vodstvo Azera, na čijoj je klupi bio Nikola Jurčević. Odigrao je Brekalo svih 90 minuta na desnom braniču, bio je solidan u napadačkom dijelu, ali suparnik je bio napadački preskroman da bi se moglo zaključiti kako će Brekalo odgovoriti defenzivnim izazovima u okršajima s objektivno opasnijim protivnicima. Kad smo nakon te utakmice upitali Dalića je li zadovoljan tim eksperimentom, razdražljivo je odgovorio:
- Nije to bio eksperiment! Kod nas nema eksperimenata, nego je sve planirano. Tako smo i Brekalu rekli prije dva mjeseca da ga vidimo na desnom defenzivnom boku i on je tada odgovorio da će i braniti, bude li trebalo! Dakle, pripremili smo Brekala za tu poziciju, imao je dva mjeseca vremena da sve posloži u glavi i nije to bio eksperiment. Brekalo je za mene bio među našim boljim igračima - rekao je tada Dalić, a zanimalo nas je i je li Brekalo rješenje za desni bok za utakmicu protiv Mađarske u Budimpešti, koja je bila na rasporedu nekoliko dana kasnije?
- Ne znam, vidjet ćemo - odgovorio je Dalić.
Brekalo je, dakako, u Budimpešti bio na klupi i u 1:2 porazu Hrvatske ušao je u igru u 67. minuti umjesto - Rebića, na napadački lijevi bok. Toliko o tome da "to nije bio eksperiment”, kao i da je ”bio jedan od najboljih igrača”. Najbolji se, je li, ne mijenjaju...
Do dvoboja sa Španjolskom, Brekalo više nikad nije igrao na toj ili sličnoj poziciji. Ni u reprezentaciji, još manje u Wolfsburgu, ni na treningu. Stoga je protiv napadački neusporedivo jačih Španjolaca od Azera, neprijeporno bio preveliki rizik postavljanje Brekala na tu, za njega, apsolutno neprirodnu poziciju. Eh, da je barem to bila najveća Dalićeva pogreška na ovome Euru...