Kad nakon remija s Češkom 1:1 pišemo da je dobro jer prijetilo je i gore jasno je da imamo malo razloga za zadovoljstvo, no tri su opipljiva: Hrvatska i dalje drži sudbinu u svojim rukama, zabila je prvi gol i odigrala pristojnu utakmicu. Iako daleko od standarda na koje smo nekad navikli...
Ivan Perišić spasio je Vatrene, no nikad na Europskom prvenstvu naša reprezentacija nije napravila manje u prva dva kola i boj sa srčanom Škotima, koje još nismo pobijedili, bit će golem test karaktera. Dobit ih kod njih doma mogu samo prave momčadi, a Dalićeva ekipa samo je na trenutke pokazivala te odlike. Taj pogodak za 1:1 i taj bod ipak ima veliku vrijednost jer nakon prvog poluvremena s minusom 1:0 bili smo na rubu debakla… Zadržane su šanse za drugo mjesto i posve jasno za treće s potencijalna četiri boda, što bi trebalo biti dovoljno za osminu finala.
Još jednom nismo vidjeli Vatrene pravog ritma, nisu se uspjeli nametnuti, ali napokon su napravili neke šanse i bili sigurniji u obrani, što ide i na račun suparnika, ambicioznog, ali nipošto ne vrhunskog. Izbornik je htio probojnost po krilima i veću individualnu inicijativu, tek povremeno bi nešto od toga dobio, ali momčad je zadržala kompaktnost. Na kraju niti jedna strana nije se bacila u rizik, Česi praktično mogu biti mirni, oni gotovo sigurno idu dalje. Drugi smo put odigrali neodlučeno s njima, međutim u Francuskoj 2016. Hrvatska je igrala daleko bolji nogomet.
U napetoj završnici, najbolje šanse za Hrvatsku imali su Nikola Vlašić i Bruno Petković, no još jednom je napravljeno premalo da se dobije utakmica. U igri nema prave energije, agresija i moć demonstrirani su tek povremeno. U drugom poluvremenu Hrvatska je podignula ritam, dodala gas, a Zlatko Dalić je logičnije posložio momčad. No, presudila je pojedinačna klasa i majstorski potez Ivana Perišića koji je zabio Vacliku.
Česi su krenuli u dvoboj kao da se igra zadnjih pet minuta, našima je trebalo nešto vremena da ih primire, a kad su to napravili i preko Ivana Perišića imali najbolju priliku u dotadašnjem dijelu utakmice, primili su gol. Akcija Čeha je krenula iz kornera, na kraju je Dejan Lovren u skoku odnio loptu glavom, ali rukom je razbio nos Patriku Schicku i španjolski sudac Del Cerro Grande pokazao je, na asistenciju VAR-a, na bijelu točku. Schick je sam s tamponima u nosu matirao Livakovića.
Česi su igrali brže, točnijega pasa i s opasnijim otvaranjima, zato su startu imali prilike preko Coufala, Součeka i Schicka, Hrvatska je bila spora, s premalo trke, ali svejedno je u prvom poluvremena imala još jednu dobru priliku i nekoliko pokušaja. Ante Rebić mogao je brzo nakon gola poravnati na pas Brekala, no njegov udarac ljevicom bio je vrlo nevješt.
U poluvremenu je Dalić izvukao nove karte, Petković je zamijenio Rebića u špici, a Ivanušec dobio šansu zaigrati prvi put na velikom natjecanju za A vrstu. Perišić je ekspresno poravnao, ali Česi nisu stali. Ubrzo je i Vlašić uskočio umjesto Kramarića. Naši su djelovali nešto opasnije nego ranije, no uglavnom iz tranzicije, Česi su im nisu dali da ovladaju posjedom lopte i napadnu u kontinuitetu. Rezultat je na kraju realan.
Zlatko Dalić povukao je konkretne poteze igrajući veći dio utakmice bez Brozovića, te odabravši u špici Rebića i na stoperu vrativši Lovrena. Kovačić je odigrao još jedan dobar susret, Lovren također jer kazneni udarac je bio prilično nesretan, no Rebić se nije pokazao kao pogodak i od njega u napadu bi trebao odustati. Ivanušec je bio zanimljiv potez koji nije donio ekstra dobit, a Kramarić i Vlašić mogu više... Trebat će još jedna golema mobilizacija jer ništa nije napravljeno. Škotska je naša sudbina.