U utakmici Hrvatska - Slovačka želimo uživati, ali ne bismo je voljeli pamtiti. Bude li to "običan dan u uredu", daleko će biti draži nego da se vraćamo na 11. listopada 2021. godine.

Kad igraš sa Slovačkom, ona je vječna tema jedino ako nisi dobio. Tko se sjeća pobjede na Finskom u Tampereu 1:0? Gotovo nitko. Još manje kako je Mandžukić zabio na Kramarićevu loptu koja je i tako išla u gol. No, Finsku na Rujevici 6. listopada 2017. nitko nije zaboravio. Zbog 1:1 i prevrata na izborničkoj poziciji, smjene Ante Čačića i instaliranja Zlatka Dalića. Danas neće biti micanja niti postavljanja izbornika, ali slovački pečat na hrvatskom nogometu nikako nam ne bi legao. U subotu su bile četiri godine kako je aktualni šef Vatrenih vodio prvu utakmicu i za njega kreće "novi olimpijski ciklus“, koji svakako želi otvoriti u vedrom ozračju.

Hrvatska je triput matirala Slovačku u recentnim ogledima i to bi trebala biti najava koja adute gura na našu stranu. Ali detaljnija raščlamba pokazuje: u Trnavi je bilo 4:0 u rapsodiji Dalićeve momčadi koja je povela krajem prvog poluvremena, pa u nastavku mljela domaćina kao mlinski kamen kukuruz, ostalo je samo - brašno. U drugom dvoboju na Rujevici suparnik se bolje nosio, čak je vodio u prvom dijelu, no u nastavku su Vatreni postavili stvari na svoje mjesto, dobili 3:1 i proslavili Euro.

U trećem ogledu nedavno bilo je još teže, u Bratislavi je momčad izbornika Tarkoviča odolijevala sve do 86. minute i Brozovićeve supersonične rakete, koja bi potopila i nosač aviona, a kamoli Rodaka. No, nastavi li se krivulja jednakim smjerom u Osijeku, u najboljem bi slučaju značila pobjedu u sudačkoj nadoknadi, ako ne i ostanak bez barem dva boda. Zato Vatreni moraju vratiti odnos snaga na početne postavke, odigrati kvalitetnije nego prije mjesec dana, kakav god bude travnjak, te demonstrirati razliku u nogometnoj hijerarhiji.

Izbori li Dalićeva momčad Svjetsko prvenstvo, pobjeda u Bratislavi bit će okidač za start serije u kojoj su Hrvati vratili pobjednički gard i bacili u stranu ranije brige, no u Gradskom vrtu bi valjalo posao obaviti elegantnije, unatoč svim mogućim minama.

Je li Slovačka ranjeni lav ili ozlijeđeni zec, pitaju se mnogi. Hoće li ih eliminacija iz Rusije potaknuti da zariču ili zaplaču? Dosad nisu pokazali lavlje osobine, ali u sportu se zna da momčad koja dođe na utakmicu s motivom, a bez opterećenja može biti vrlo opasna. Ponovi li Hrvatska ciparsko izdanje, pa mu doda prstohvat sigurnosti i gram preciznosti u izvedbi, trebalo bi biti dovoljno za dominantnu poziciju, šanse, valjda i golove.

Izbornik će dijelom promijeniti ekipu jer ulazi iskusni stoper Domagoj Vida umjesto Ćaleta-Cara, obrana u prosjeku više neće biti tako mlada. Ovaj put nije u prilici računati na Matea Kovačića, u veznom redu šansu će dobiti Mario Pašalić, koji je jako oružje u probijanju obrana. Dalić ima opcija i mogućnosti za još koji zahvat, i u obrani, i u napadu.

Ponovno će ključna biti napadačka pokretljivost, rotacija pozicija i ideja igre jer to je sada hrvatski nogomet kojeg treba dograđivati i dotjerivati kako bi lomio i jače od Slovenaca i Ciprana. Ali, bitna je i defenzivna koncentracija. Što vrijeme i teren budu gori, bit će teže, možda kiša i neće padati u vrijeme utakmice, no kako god se dogodi, to su dvoboji u kojima alibija nema.

Vatreni su se pet puta plasirali na Mundijal, ukupno 11 puta na velika natjecanja i znaju kako se to radi. Osijek je uvijek bio hrvatska utvrda, ponovno će biti pun stadion, a zna se da navijači traže dobre vijesti. Nikad nisu voljeli kad su loše... Nitko se ne treba opterećivati ogledom Slovenaca i Rusa, samo Hrvatskom i onim kako ona diše. Hrvati si sami kroje sudbinu i jasno je da svaka momčad mora učiniti sve da zadrži taj privilegij.