Kažu revni statističari da je mlada hrvatska reprezentacija na Euru uputila čak pedeset udaraca prema golu, čime spada u sam vrh turnira. Dodat će, usto, da je imala i tri vratnice. Oni koji se bave dojmom, pak, dodat će da je utakmica kontra Rumunjske, kao i drugi dio protiv Španjolske, bio vrlo zadovoljavajući. Onda, međutim, pogledate tablicu a ona, eto, potvrđuje onu izlizanu frazu o bikiniju: tri utakmice, nula golova, jedan bod...
Je li čaša napola puna ili prazna, podijelit će se mnogi, uvijek, međutim, osnovno je sljedeće: ova reprezentacija, uz sve izostanke, u Rumunjsku je otputovala s jasnim i velikim ambicijama, koje su verbalizirali mnogi, a među njima i izbornik Dragan Skočić.
Nužne analize
Čiji će se rad valorizirati po povratku, i temeljem toga odlučiti što dalje: s njim, ili bez njega. Vodimo li se rezultatom, stvari su jasne. Vodimo li se dojmom, tu je priča, ipak, u dilemi. Bez obzira, naime, na sve šuteve, nesreće, izostanke, činjenica je da mlada reprezentacija nije slavila u duelima u koje je ulazila barem "al pari": protiv Ukrajine i Rumunjske.
Konačno, prvi dvoboj i poraz od Ukrajine usmjerio je cijelu priču. Kasnije smo se u utakmicama dizali, što samo pojačava narativ koji je doista smislen: zašto uoči Eura Skočić nije dogovorio barem jednu prijateljsku utakmicu, jer možda bi baš u njoj otkrio ono što je otkrivao putem, kontra Ukrajinaca, odnosno u prvom poluvremenu sa Španjolskom, gdje je krenuo s trojicom u obrani, a Španjolska je zabila u 20. sekundi. Utakmice, a ne (samo) treninzi sigurno bi mu donijeli bolji, golublji vid situacija, ideja, vizije. Možda i čudnih odabira igrača za udarnu momčad, o čemu se već pisalo.
Istina, ujedno, ova je reprezentacija bila među najmlađim sudionicima, no istina je i da je reprezentacija bila posložena pri preuzimanju, koje je palo u krivi čas, praktički uoči finalnog turnira. No, nije ju se moralo spašavati, nije bila u rasulu, već je Bišćan iza sebe ostavio konkretne stvari, automatizme, konačno, selektivne procese i, konačno, rezultat. No, dakle, to su stvari o kojima će morati razmišljati oni koji su za to zaduženi, Stipe Pletikosa prije svih. Još jedan turnir bačen je u vjetar i to je, ipak, neporeciva činjenica.
Ako se, u međuvremenu, primimo one osnovne stvari kako su "mali vatreni" zapravo mrijestilište i inkubator budućih nositelja "vatrenih", nakon odgledane tri utakmice u Rumunjskoj, nije baš previše teško zaključiti kako u ovome času Zlatku Daliću - ako neće biti ozljeda, jasno - konkurirati mogu tri igrača. Prvi je Dion Drena Beljo, i to zbog same inercije činjenice da smo već dulje vrijeme u potrazi za igračima koji mogu participirati u oskudnom dijelu momčadi - napadu. Za vlastitu promidžbu i aplikaciju za Dalićevu vrstu, međutim, za njega će ključna biti nova sezona u Augsburgu, gdje može potvrditi i rasplamsati svoje potencijale.
Vratarski skok
Drugi na listi je, definitivno, Martin Baturina, koji, pritom, ima problem vlastite pozicije. Baturina je u Rumunjskoj apsolutno pokazao svoje potencijale, no on "napada" red momčadi u kojima su "vatreni" i dalje najsnažniji, a ujedno i po hijerarhiji nakon oporavka od ozljede stoji Red Bullov Luka Sučić. Vrijeme, doduše, radi za Baturinu, a sezona u Dinamu u kojoj će primiti žezlo novog nositelja sigurno mu neće odmoći. On doista jest dečko koji kandidira za odlazak na Euro 2024., pa barem da osjeti vibru "vatrene" svlačionice i velikih natjecanja.
Najveći skok nakon ovog Eura mogu, konačno, doživjeti vratari: Dominik Kotarski definitivno je vrijednost i budućnost, dečko je u ne baš lakom grčkom okruženju u dresu PAOK-a ove sezone odradio 41 utakmicu, u kojoj je imao čak 18 čistih mreža, a potencijal je dokazao i u ovoj grupnoj fazi: ako uzmemo u obzir da je Livaković neprikosnovena "jedinica", da je Ivušić čvrsti drugi vratar, Kotarski može napasti "treće mjesto", koje zasad drži Nevistić. Jednako kao i Ivor Pandur, koji je u nizozemskoj Fortuni Sittard branio cijelu sezonu i u dvoboju s Rumunjima pokazao napredak. Ako njima dodate Labrovića, trećeg vratara "vatrenih", baš u tom bi se nukleusu mogla roditi zdrava borba i konkurencija koja će ih tjerati dalje, čime će profitirati i Dalić i "vatreni".
