U Rovinju je Zlatko Dalić tiho krenuo prema Rusiji, a vratio se s fanfarama, nošen na rukama navijača i svjetskom slavom. Iz istog hotela Lone i s dobro poznatog terena NK Rovinj u utorak je “zavrtio kolo“ Europskog prvenstva. Hrvatska je krenula, a hoće li se zaustaviti na Dalićevom broju u “nogometnom ruletu“ neće ovisiti samo o sreći, golemu ulogu imat će izbornikova ruka.
Vjera u pothvate
Hrvatska na europskim prvenstvima nikad nije bila ni srebrna, ni brončana, najveći uspjeh su dva ulaska među osam 1996. i 2004. godine i to bi trebao biti optimističan cilj. Dalić će reći da je uspjeh proći skupinu, međutim, ponoviti najuspješnija dosadašnja izdanja mora biti meta svjetskih doprvaka. Koliko god vjera u nove pothvate u narodu nije na nekadašnjoj razini, nakon loših igra u Ligi nacija i na startu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo...
U HNS-u već su izvadili vize igračima i stožeru za Rusiju. U St. Petersburgu mogu igrati samo u četvrtfinalu, budu li drugi u skupini i potom prođu osminu u Kopenhagenu. I neki od nas novinara predali smo zahtjeve za rusku vizu. Premda smo svjesni svih slabosti i da bi svaka od tri utakmice u Londonu i Glasgowu mogla biti “put kroz pakao“, u Hrvatsku i dalje - vjerujemo.
Međutim, kako bi igrala vrhunski nogomet i još jednom pokazala moćno lice, a ne kao 2002. nakon bronce u Francuskoj “sliku izmučenog veterana“, Zlatko Dalić mora napraviti tri ključne stvari na pripremama prije nego što sjedne u avion za Škotsku - jasno definirati igru koja će biti posložena, uigrana i kompletna, bez eksperimentiranja, zatim ponovno probuditi neslomljiv duh ekipe koja se nikad ne predaje, nikad ne klone ma što se događalo na terenu, te pronaći najspremnije i najraspoloženije igrače za početnu postavu.
Važnost zajedništva
U nogometno-sociološkoj misiji Dalić će u Rovinju morati uspostaviti hijerarhiju koja će od prvog do zadnjeg imena biti u zelenom ako se želi atmosfera i rezultat. Samo jedna-dvije crvene karike kakve su imali Slaven Bilić i Niko Kovač za nekim ranijim prvenstvima, jedan ili dvojica nezadovoljnih igrača, mogu urušiti sve. Primjerice, Andrej Kramarić dolazi s rekordnih 20 golova u Bundesligi, koliko nikad nisu zabili ni Mandžukić, ni Olić, ni Skoblar, a danas ne figurira kao starter, pogotovo ne siguran starter i s njima će Dalić dobro popričati te mu dati ulogu koja će ga kao jednog od senatora zadovoljiti. Čak i ako neće svaki put biti u prvih 11, nego džoker s klupe... Ili, Mateo Kovačić, koji stiže s finala Lige prvaka, a vjerojatno će biti u početnoj postavi tek u pokojem susretu…
Nužan plan B
Treninzi izborniku moraju dati odgovor i jesu li oni igrači koje vidi u prvom planu ovog časa doista najbolji izbor, te premda nema previše vremena za “mozganje“ da uigra najbolju ekipu koja neće biti ranjiva kao u Ligi nacija u kojoj je primila 17 golova u šest utakmica ili impotentna kao u ožujskim kvalifikacijama.
U Rusiji na SP-u postojale su dvojbe oko nekih imena, ali uvijek se znalo što Hrvatska igra. To može pomoći protivniku, ali je još više koristilo Vatrenima. No, neophodan je i plan B jer tražiti ga tijekom turnira, nakon jedne loše izvedbe, nerijetko je put u propast.
Dalić tri godine zaziva dva tjedna zajedničkog treninga. Iako isprekidana i nepotpuna, sada ih barem dijelom ima i zato od Londona 13. lipnja ne smijemo ovisiti o sreći nego kvaliteti i - radu!