Vidimo se na Poljudu ponovno u ožujku... To su riječi izbornika Zlatka Dalića. Vatreni žele često igrati u Splitu, na poljudskom stadionu osjećaju se kao pravi igrači. Za razliku od ruševnog maksimirskog, tamo im je nelagodno, a i neugodno zbog suparničkih igrača. Koji ne mogu vjerovati da se uopće smije igrati ispod tako ruševnih i ružnih tribina.
I na Poljudu - nažalost - nije sve idilično. Hrvatski reprezentativci ostali su neugodno iznenađeni stanjem travnjaka kada su u ponedjeljak prvi put na njemu trenirali. Nije ih dočekala oranica, ali svi su oni naviknuti igrati na daleko boljim terenima. Pa čak i oni koji igraju u Prvoj HNL. Hibridni tereni koje su UEFA i HNS zajedno sufinancirali s prvoligaškim klubovima klasom su bitno iznad poljudskog. Međutim, Hajduk je te iznimno kvalitetne terene odbio, nije želio primiti ništa od HNS-a, jer se nije slagao s načinom na koji su Šuker i društvo radili.
Osobno nemam problem s takvom odlukom. Svatko ima pravo odbiti vrhunski travnjak, pa su to imali i tadašnji predsjednik Ivan Kos, odnosno Nadzorni odbor kojeg je predvodio Ivan Marasović. Međutim, kad takvo što odbijaš, onda bi valjda poslovni i ljudski minimum bio osigurati svojoj momčadi - ali i suparnicima koji dolaze na Poljud - barem jednako dobre uvjete za igru. Što se na Poljudu nitko nije sjetio. Iako je cijena vrhunskog travnjaka bila manja nego iznosi godišnjih ugovora ne baš malog broja preplaćenih igrača vrlo niske klase...
Lukša Jakobušić promijenio je mnoge kurseve na Poljudu, a među prvima bio je i odnos prema HNS-u, poglavito reprezentaciji. Hajdukov predsjednik jasno je kazao da Hajduk živi u Hrvatskoj i da ima samo jednu nacionalnu momčad. Koju Hajduk mora poštivati i pomoći joj koliko god može. Vatreni su stoga - za razliku od prošlogodišnje utakmice s Mađarima - na Poljudu od strane domaćina dočekani i profesionalno l ljudski onako kako i dolikuje.
I zato izbornik Dalić kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo u Kataru želi igrati na Poljudu. Isto želi i izvršni direktor HNS-a Marijan Kustić, kao i većina članova Izvršnog odbora. Tog su stava i igrači, kao i stotine tisuća navijača u Hrvatskoj. Međutim, da bi Poljud igračima pružio sve što doista trebaju, jedan od ključnih faktora mora biti obnovljen poljudski travnjak.
HNS je prije nekoliko godina bio spreman u velikoj mjeri sufinancirati vrhunski teren na Poljudu. Ne dvojimo da će bez puno promišljanja pristati da to napravi i u zimskoj stanci. Kako zbog Vatrenih, tako i zbog Hajduka, pa u konačnici i zbog HNL-a. Nema ni smisla ni potrebe da još uvijek jedini reprezentativni stadion u državi ima drugorazredni travnjak.
Stoga je Lukša Jakobušić na potezu. Ima dvije mogućnosti. Jedna je napraviti travnjak po već oprobanom i dokazano dobrom modelu HNS-a, koji je i financijski daleko najpovoljniji za Hajduk. Ili da sam pronađe sredstva. Pa da i Poljud uz ugodan ambijent napokon dobije i vrhunski travnjak. A ne da nam svima zajedno bude nelagodno što Cristiana Ronalda i suigrače moramo ugostiti na terenu nedostojnom veličine utakmice.