BORIS KOVACEV/CROPIX
PIŠE DRAŽEN KRUŠELJ

Podjele više nisu tajna, stvaraju se klanovi, najbolja ilustracija su Modrićeve riječi...

Ali! Premda ne izgleda dobro i daleko je od prave forme, finalista SP-a ne možete tek tako otpisati!
Piše: Dražen Krušelj/Jutarnji listObjavljeno: 20. lipanj 2021. 13:03

Festival su na Wembleyju otvorili hitom dobrodošlice, ali taj "It’s coming home" tjedan dana kasnije u obradi Dalićevih nogometaša dobiva satirički nastavak i pjevuši se kao "it’s coming home too early". Nacionalna momčad zaista je na dobrom putu da se kući s Eura 2020. vrati prerano. Ne pronađu li pod hitno formulu za pobjedu protiv Škota na Hampden Parku (22. lipnja), "vatreni" će najuzbudljivije utakmice Eura pratiti s plaže.

Rupe na sredini terena

Rezultat u prve dvije utakmice je tanak, a dojam još tanji, gotovo žalostan. Ako je prvi meč s Engleskom potvrdio zaključak iz generalke u Bruxellesu o napadu koji grize mliječnim zubima i praktično ne ulazi u prilike, ali barem momčad čuva prepoznatljivu fizionomiju, druga utakmica s Češkom odvela nas je prema bespućima taktičke neozbiljnosti, ravno na "terru incognitu", i to bez kompasa. Ne možete prigovoriti Daliću da ga je napustio avanturistički duh kad je u petak izveo momčad koja u nogama jedva ima dva zajednička treninga, ali uoči Eura ipak smo računali na nešto zabavniju pustolovinu.

Otvorivši vrata prve momčadi čak četvorici (krilnih) napadača, izbornik je poželio tijelima napuniti suparnikov kazneni prostor. Dogodilo se, međutim, da su Česi u prvih petnaest minuta skrili loptu njegovoj momčadi i preselili igru duboko u teritorij "vatrenih". Rebić i Kramarić bi se povremeno uživjeli u ulogu Mandžukićeva dublera i poželjeli terorizirati stopere visokim presingom, ali pozadinske linije momčadi nisu bile spremne za jurnjavu i radije su ostale ukopane u rovovima iskopanim na trideset metara od Livakovića. Ovdje kredit ide i Česima čiji su veznjaci jednostavnom igrom brzih pasova pronalazili rupe u hrvatskom bloku na sredini terena te lako osvajali bokove.

image
BORIS KOVACEV/CROPIX

Od načina na koji je Dalić komponirao napad više je zbunjivalo samo njegovo objašnjenje nakon utakmice prema kojem "neki igrači očito ne mogu podnijeti ovaj ritam". Budući da nije ulazio u precizniju dijagnostiku, možemo samo nagađati da je riječ o Vrsaljku koji je u Atleticu minutažu skupljao na kapaljku, Lovrenu iza kojeg su dva mjeseca stanke od natjecateljskog nogometa, Brekalu bez konkretnog učinka na terenu ili Rebiću koji (na ovoj poziciji) jednostavno ne pruža predstave kojima je katapultiran u golgeterski vrh Serie A ovo proljeće kada je postigao 11 golova. Izgledalo je kao neka vrsta otpusnog pisma skupini igrača i samo je potaknulo novi val spekulacija o lošoj klimi u svlačionici. Tema koju su u najavama dvoboja načeli češki mediji raspisavši se o sukobu klana senatora i frakcije mlađih igrača.

Još ih ne treba otpisati

Najbolja ilustracija da stvari ne štimaju bio je nastup Luke Modrića na konferenciji za novinare. "Presica" je, inače, bila dokaz da niti Uefin stručni žiri za izbor junaka meča nije u najboljoj formi, jer Modrić je objektivno bio diskretan, s vrlo malo utjecaja na kreiranje igre "vatrenih", ali zabuna Uefinih eksperata imala je smisla jer je kapetan jasno i glasno rekao da je nezadovoljan igrom reprezentacije.

image
BORIS KOVACEV/CROPIX

- Posljednje dobre partije pružili smo u kvalifikacijama za Euro, one dvije utakmice sa Slovacima, pobjeda protiv Mađarske na Poljudu. Od početka kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo ne igramo kako možemo. Ono protiv Slovenije, Cipra i Malte bilo je jako daleko od idealnog, točnije od one razine na koju smo navikli narod. Od početka priprema i ovdje na Euru nastavili smo u sličnom svjetlu. Uvukla se nekakva nervoza u nas. Moramo više gristi, biti agresivniji. Dobro je što je Škotska posljednja prilika, ne trebamo veći motiv - objašnjava Modrić.

Za opsežan skauting i neku duboku analitiku Dalić i suradnici neće imati vremena niti velike potrebe. Daleko važnije sada je prepoznati igrače koji mogu odgovoriti izazovu, a njih u izbornikovu špilu ipak ima dovoljno. Uvjerili smo se to kad su Luka Ivanušec i Nikola Vlašić ušli u igru, donijeli su prodornost i na vrijeme prisilili Čehe da "drže distancu", tako da reprezentacija na kraju dvoboja ipak nije morala "prati ruke" pred porotom javnosti već pomalo raspoložene za sječu glava. Premda ne izgleda dobro, načetog je samopouzdanja i daleko od prave forme, finalista SP-a ne možete tek tako otpisati…

Linker
30. svibanj 2024 01:34