U prve dvije kvalifikacijske utakmice za EURO 2024 izbornik Zlatko Dalić iskazivao je želju da Hrvatska osvoji (barem) 4 boda.
Taj realan plan vjerojatno je imao računicu 3 boda protiv Walesa u Splitu i 1 bod iz Turske. Dogodilo se obratno ali ključno je da je plan Vatrenih ispunjen. Štoviše, kada se pogledaju odnosi u ovoj grupi, još je bolje da se Hrvatska počastila sa tri boda u Bursi. Reprezentacija Turske je uvjerljivo bolja od Walesa i sigurno će biti glavni konkurent Vatrenima za prvo mjesto.
Nakon ove dvije utakmice dobili smo nekoliko potvrda, među inim i u kontekstu nastupa na Final Fouru u lipnju, u Nizozemskoj. Hrvatska reprezentacija, bez obzira na njeno brončano odličje u Kataru, povezani uspjeh na dva Mundijala i status sedme reprezentacije svijeta, zna funkcionirati u lošim trenucima. Ili preciznije rečeno, ova Hrvatska zna patiti i u pravi se trenutak izdići iznad kritične situacije. Prije svega se trebalo u kratko vrijeme otarasiti psihološkog opterećenja zbog gubitka dva boda u posljednjim sekundama dvoboja sa Velšanima. I to pred dvoboj na terenu najjačeg nam suparnika u grupi. Potom, u Bursi je Hrvatska dvadesetak minuta opasno živjela i već poduže ne pamtimo takav nered u formaciji. Toliko je to loše djelovalo da je čak i Luka Modrić bio među onima koji su diktirali ritam niza grešaka u pasu i općenito u igri.
U Bursi smo dobili i potvrdu koliko je važno u takvim trenucima imati koncentriranog vratara, koji vadi kestenje iz vatre i drži momčad na površini bez da se opeče. Livaković je najzaslužniji što se nakon pogotka briljantnog Matea Kovačića Hrvatska revitalizirala i došla u poziciju da može napokon preuzeti dominaciju u ovoj utakmici.
Kako je utakmica tekla tako su Turci, moralom pokošeni već nakon prvog pogotka, djelovali izgubljeno. Kako jedna nesreća nikad ne dolazi sama, u 38.minuti im se ozlijedio ključni igrač organizacije, Calhanoglu. Od tog trenutka Turska je potpuno pala pod kontrolu Vatrenih, a simbolika je u tome da je pogrešku za drugi pogodak Hrvatske učinio Yuksek, koji je zamijenio Calhanoglua...
U nastavku su Turci više snagom želje nego taktičkom i tehničkom logikom pokušali promijeniti dinamiku utakmice, ali uzalud. Bez agresivnosti koja ih je krasila prvih 20 minuta, nisu mogli pratiti sve razigraniju Hrvatsku, koja je objektivno mogla pobijediti i većom razlikom. Ne treba euforično gledati na ovu pobjedu, ako ništa drugo onda zbog očajnih dvadesetak prvih minuta, koje treba dobro analizirati. No, svakako je ovo dobar pokazatelj karakternosti momčadi, potvrda tehničke kvalitete i hvatanje natjecateljskog ritma koji se može sigurno dodatno oploditi na Final Fouru. Ključne su riječi "može se", dok u kontekstu plasmana na EURO mora se jer Hrvatska je u drugi druga klasa za sve suparnike.