Nakon što je izgubila od Španjolske 0:6 bilo je logično da je Vatrenima najvažnije bilo odigrati dobru utakmicu, pozitivnog rezultata. U konačnici oni su taj cilj ostvarili, i to protiv snažne engleske reprezentacije. Ona jest bila nekompletna, ali je i u ovom sastavu djelovala fizički moćno, agresivno i željna pobijediti. Upravo zato je neriješen ishod, a i ukupno gledajući igru Vatrenih, pozitivan okvir otužnoj atmosferi na praznoj Rujevici. S obzirom na visok natjecateljski intenzitet s obje strane, pogotovo u drugom dijelu, uvjereni smo da bi zvučna navijačka kulisa dodatno doprinijela uzbudljivosti utakmice…
Zlatko Dalić posložio je Hrvatsku u 4-1-4-1 sustav, s jedinim isturenim napadačem, Rebićem, te četiri igrača sredine, koji su uz korektora Kovačića trebali osigurati posjed lopte i kombinatoriku. Englezi su formacijski bili očekivano kompaktni, s čvrstim gardom u sredini terena i željom za hitrom okomitošću.
Dobar pokazatelj
Vidjelo se odmah da su fizički u vrlo dobrom trenutku prije svega kroz agresivnost, čvrsti ulaz u duele te naglašeni borbeni gard. Hrvatska sa svoje strane nije bila ništa manje motivirana i ušla je u utakmicu natjecateljski maksimalno za svoju trenutnu formu. Fizički Vatreni nisu toliko moćni kao Englezi, ali su svakako tehnički jači, pa su neke razlike u trkačkim potencijalima kompenzirali igrom.
Ruku na srce, ovo po moćima još nije prava Hrvatska, odnosno ona koja u kompletnom sastavu i fizički spremnija može i suparniku kao Engleska nametnuti inicijativu. No, i sinoć su Vatreni nagovijestili onaj gard koji ih je krasio u Rusiji, dakle spremnost da se pofajta sa svakim, da teži igri i napadne bez straha. Kada reprezentativci napokon uhvate standarde svoje forme, a prema kojoj kasne jer su još iscrpljeni ušli u kraće pripreme uoči sezone, onda će svakako i izdanje Hrvatske biti moćnije. Ovom prilikom ono je bilo na trenutke razigrano, pa statično, odnosno dominirano od strane suparnika, pa opet s inicijativom i natruhama tehničke superiornosti. To je dobar pokazatelj za iduće faze reprezentativne sezone.
Dobro je što smo sinoć spoznali da u Livakoviću imamo još jedno izvrsno golmansko rješenje, a da je Rebić vrlo dobro rješenje za srednjeg napadača. Da bi igra Hrvatske bila tečnija i prema naprijed bolja, trebalo je više prodornosti bokova. U nekoliko su navrata Pivarić i Jedvaj ostvarili zapažene prodore i odmah je Hrvatska bila opasna po gol suparnika, a vezisti su imali više rješenja da destabiliziraju obranu gostiju. Nažalost, još se jednom potvrdila slabost naše obrane na suparničke prekide igre, zbog čega bi napokon trebalo zonu zamijeniti igrom čovjek na čovjeka. No, s obzirom na sve okolnosti, sinoć je na Rujevici za Hrvatsku bilo pozitivno.