Potpuna dominacija Modrih u redovima Vatrenih, a jedan bi dragulj mogao ispisati povijest reprezentacije

Dva su esencijalna, treći definitivno ne stiže samo kao ispomoć, već dodatna snaga, a preostala dvojica dolaze na pečalbu, uz mogućnost da se nametnu i zaprijete pokojem starosjediocu.

Esencijalni duo su, jasno, Dominik Livaković i Bruno Petković, treći je Mislav Oršić, a preostali tandem čine Joško Gvardiol i Luka Ivanušec. Na inicijalnoj "listi 26" Zlatka Dalića za Euro našla su se, dakle, čak petorica dinamovaca, s time da i šesti - Lovro Majer - iz prikrajka, odnosno pretpoziva "šaca" priliku. Velika je to nagrada velikoj Dinamovoj sezoni, a ujedno i potvrda o "modrom laboratoriju" u kojem se obučavaju reprezentativne vrijednosti i ambicije.

Ako njima pridodamo i sedmoricu igrača odgojenih u maksimirskom inkubatoru (Lovren, Vrsaljko, Modrić, Badelj, Kovačić, Kramarić i Brekalo) te još dvojicu koji su bili dio Dinama u formativnim godinama (Vida i Brozović), doći ćemo do respektabilne brojke od 14 igrača koji u sebi nose plavo znamenje. Od ukupno njih 26, odnosno više od pola reprezentacije...

Kod Ćire najviše

Osvrćući se u retrovizor, Dinamo je više izravnih predstavnika imao tek 1998. godine, kada je Ćiro u Francusku poveo šestoricu igrača (Ladić, Prosinečki, Šimić, Jurčić, Marić i Jurić), a mogao je i sedmog, da se Igor Cvitanović nije posvađao sa šefom i postao "pedro". Na Euro 2004. u Portugal, pak, Otto Barić nije poveo niti jednog dinamovca i to je jedino veliko natjecanje na kojem "modri" nisu imali svoga predstavnika... Izbor Zlatka Dalića, pritom, u kontekstu Dinama je logičan i opravdan. Uz dokazane vrijednosti, Dalić je odlučio na pankontinentalni Euro voditi i dvojicu mladića koji mu definitivno nisu samo ukrasi i rušitelji prosjeka godina nego ujedno i igrači koji nude i moguće izbore unutar sastava i sustava, pogotovo ako se nejdajbože netko ozlijedi.

Najmlađi debitant?

Gvardiol je tako u nježnoj dobi, sa samo 19 godina već sada momak koji može pucati čak i na pozicije u udarnom sastavu, dokazujući se na visokoj razini u ovosezonskoj Europskoj ligi, a kako može adekvatno pokriti pozicije i stopera i lijevog bočnog igrača, time je Daliću još i konkurentniji. Da nema ujedno i utakmicu mladog Eura, bilo bi vrlo intrigantno pratiti rovinjske pripreme i jaku mladenačku želju da se dokaže pored Lovrena, Vide i Ćalete-Cara, nominalno naša prva tri stopera. Zaigrali li barem minutu na Europskom prvenstvu, bit će prvi hrvatski tinejdžer s nastupom na velikom natjecanju.

Ivanušec je, pak, prototip modernog ofenzivnog igrača, koji može pokriti više pozicija i zato je Daliću bio ispred Lovre Majera, čiji je modus operandi čista veza i kreacija, gdje smo silno jaki te odlično pokriveni (Modrić, Kovačić, Vlašić, Pašalić pa i Kramarić). Ivanušec je uz očit napredak u Dinamu odigrao krasno u uvodnom dijelu Eura U21, a s obzirom na to da je odlično igrao na poziciji desnog krila "onog kojeg nitko zapravo ne želi igrati", kako objašnjava izbornik, time je njegov izbor itekako razuman i racionalan. Iako će, naravno, njemu biti i teže izboriti se za minutažu uz Rebića, Brekala, Perišića i Oršića, no njegov je odabir zalog, zapravo, vrlo bliske budućnosti. Ako, naravno, Ivanušec nastavi s daljnjim progresom...

Time je Zlatko Dalić upravo i ulio kanistar motiva u njihove rezervoare, ali i nastavio s jasnom praksom pozivanja.mladih nada, kojima bi sam boravak među našim internacionalnim vedetama trebao biti blagotvoran, a ujedno nuditi i što lakšu adaptaciju na sve skorije redovne pozive, ali i nastupe za nacionalnu momčad.

Dinamovih pet igrača, konačno, lauda je i maksimirskoj omladinskoj školi, koja je oblikovala talent prije nego je on postao upotrebljiv na seniorskoj razini. Ako njima pridodamo i Arijana Ademija te Stefana Ristovskog, koji će na Euru premijerno predstavljati Makedoniju, Marija Gavranovića, na kojeg računa izbornik Švicarske Vladimir Petković, ali i Bartola Franjića te Darija Špikića (dinamovca na posudbi u Gorici), na koje Igor Bišćan računa u četvrtfinalnom ogledu s malom "furijom", jasno je zašto su u Dinamu ponosni. Ali i zašto trljaju ruke. Jer, svaki nastup na velikom natjecanju samo dodatno brusi cijenu...