Marin Pongračić ponovno je među Vatrenima. Izbornik Zlatko Dalić u nedjelju je aktivirao pretpoziv, te na njega računa za utakmice s Ciprom i Slovačkom. Stoper Borussije Dortmund ima dva nastupa za A vrstu u studenome prošle godine.
- Jako je lijepo opet biti u reprezentaciji, sretan sam što sam dobio povjerenje. Znam da nekoliko obrambenih igrača ima problema s ozljedama. Tu sam, dat ću sve od sebe da ponudim svoj najbolji nogomet, a prije svega da dobro treniram. Radujem se novoj prilici - kazao nam je Pongračić, koji biranim riječima govori o Borussiji Dortmund.

- Skroz sam zadovoljan. Imao sam istog trenera Marca Rosea u RB Salzburgu, znao sam Erlinga Haalanda, s kojim sam igrao jednu sezonu u tom austrijskom klubu, samim time od početka mi je bila olakšana prilagodba. Počeo sam odmah igrati, dobio sam minutažu koju sam trebao i čekao. Jako je dobro, sviđa mi se - jasan je 24-godišnji Pongračić, koji je nastupio u pet utakmica ove sezone, ukupno 174 minute. U subotu je s Augsburgom ušao zadnje 24 minute umjesto Matsa Hummelsa.

174 minute odigrao je za Borussiju u pet dosadašnjih nastupa

ROBERTO PFEIL Afp

Odličan posao

Tijekom ljeta bilo je neizvjesno gdje će nastaviti karijeru, potom je otišao iz Wolfsburga na posudbu…
- Napravio sam odličan posao. U Wolfsburgu nisam bio u uspješnom trenutku, nisam više baš ni igrao. Bili su me otpisali. Znao sam da moram otići, da uhvatim konstantu nastupa te se tako mogu preporučiti i za reprezentaciju. Na kraju je Dortmund bio zainteresiran, budući da su imali manjak igrača na stoperskoj poziciji. Ovo shvaćam kao šansu života. Dortmund je jako velik klub, bilo je neočekivano da ću iz Wolfsburga prijeći u Dortmund ako nisam igrao u Wolfsburgu, ali, eto, ipak ima ljudi koji vjeruju u mene. I u moje kvalitete. Zasad je sve super.

Potpuno zdrav

Opće je očekivanje od reprezentacije da dobije Cipar i Slovačku, te bude na mirnom putu za Svjetsko prvenstvo.
- Naravno. Jasan i glasan cilj mora nam biti da pobijedimo u obje utakmice jer mislim da je to logično. Treba nam tih šest bodova. Moj je osobni cilj da igram. Vidjet ćemo kakva je situacija u igračkom kadru, tko je koliko spreman i na koji će način izbornik postaviti ekipu. Nadam se nastupu, spreman sam. Dat ću sve od sebe na treningu, pa ćemo vidjeti tko će biti izabran. No, što bude, bit će. Sretan sam što sam uopće pozvan, to mi je velika čast.

Jeste li potpuno zdravi?
- Jesam. Igram, dobro se osjećam. Prije toga dugo nisam dobio šansu, to mi je jako nedostajalo. Svatko želi minutažu, a pogotovo mlađi igrači. Bitna je stvar što sam ponovno uhvatio ritam. Fizički i psihički sam vrhunski spreman.

Lani ste dobili prvu priliku među Vatrenima u studenome u dvije utakmice. To se dogodilo nakon što ste preboljeli mononukleozu i vratili se sportu, da bi vas zatim zaustavila korona.
- U reprezentaciji sam zaradio koronu.

Sad ste puno spremniji nego tada.
- Jesam. To je nedvojbeno. Fizički sam daleko bolji, imam kontinuitet treninga i solidnu minutažu. Bilo mi je jako drago kad sam lani pozvan, to su bile moje prve igre za reprezentaciju, ali nisam bio na maksimumu. Igrao sam prijateljski susret s Turskom, nakon toga i Ligu nacija u Švedskoj. Nismo najbolje prošli kao ekipa, jednu smo završili neodlučeno, a drugu izgubili. Sad sam na sto posto i radujem se tome. Nadam se da ću biti dobar na treninzima i preporučiti se za nastup u utakmicama.

Podsjetio se razdoblja kad je bio na bolovanju...
- Mononukleoza traje, ne bih volio previše pričati o tome. Nije više relevantno. No, činjenica jest da se osjećaš totalno slab, padne ti imunitet, dva mjeseca nisam trenirao, nedostajao mi je nogomet… To je za mene bila katastrofa, ležao sam doma i nisam mogao ništa raditi, nisam se mogao baviti sportom koji volim. I psihički ti bude grozno. Dobro sam to sve izgurao. Šteta je što sam se potom u reprezentaciji zarazio koronom od koje sam također imao posljedice. No, što je bilo, bilo je, sad sam zdrav, vjerujem da će ostati tako i gledam u budućnost...

U reprezentaciji je, dakako, najbliskiji s Josipom Brekalom. Nisu se vidjeli otkako je otišao u Torino.
- S Josipom sam se dobro slagao u Wolfsburgu. On, ja i golman Pavao Pervan, podrijetlom iz Livna, a brani za Austriju, bili smo kao neka banda. Stalno smo se družili, išli na večere… Znam i ostale dečke iz Bundeslige - Sosu, Kramarića… Upoznat ću i neke nove.

Dijaspora može pomoći

Čini se da će u razdoblju koje dolazi nešto veći utjecaj ponovno imati igrači iz dijaspore poput vas, Stanišića, jednog dana Sučića…
- To je jako bitno i ispravno. Možda se na to i dugo čekalo. Vidi se da ima talenata koji su rođeni u Austriji, Njemačkoj… Bila bi šteta da se to ne iskoristi, da počnu igrati za Austriju, Njemačku, Švicarsku… Radujem se zbog svakoga tko se probije. Mi također igramo sa srcem za reprezentaciju, osjećamo se kao Hrvati, nema razlike između Hrvata u domovini i iseljeništvu. Vrlo smo nadareni i sve treba pratiti. Super je da nas bude što više.

Znate Josipa Stanišića?
- Kratko smo se upoznati nakon naše utakmice s Bayernom, popričali… Ne poznajemo se još dobro.

Eto, sad ćete imati priliku za druženje u reprezentaciji. Najbolje mjesto…
- Tako je.

Druga utakmica igra se u Osijeku, zacijelo će doći brojni vaši rođaci koji žive u Hrvatskoj.
- Moj Slavonski Brod nije daleko od Osijeka, doći će sigurno, samo moram nabaviti ulaznice - nasmijao se Pongračić, ne krijući oduševljenje što je opet među Vatrenima, ali niti ambicije.