U Atleticu iz Madrida nije mogao ispred Jana Oblaka, a onda je ovoga ljeta povukao pobjednički potez. Otišao je na posudbu u Lille, francuskog prvaka. O Ivi Grbiću (25) je riječ naravno, u ovom trenutku prvom hrvatskom vrataru. Jer kad čovjek brani u dvije odlučne utakmice za odlazak na Svjetsko prvenstvo, onda ga se mora nazvati reprezentativnom “jedinicom”. U Lilleu je odmah zauzeo mjesto prvog vratara, stupio je na veliku pozornicu Lige prvaka i eto ga, u nekoliko mjeseci postao je prava priča. Branio je sjajno, zato je i dobio maksimalno povjerenje izbornika Zlatka Dalića i njegovog stručnog stožera.
Uživanje u trenucima
Hvale ga na sve strane, ne samo u Hrvatskoj. Je li očekivao takve komplimente? Recimo, španjolska Marca je napisala da je Jan Oblak dobio konkurenta. I to nakon samo dvije utakmice za reprezentaciju u kojima realno nije imao previše posla.
"Vjerojatno su ljudi mislili na kompletni tijek dosadašnje sezone. Pratili su sigurno moju formu od dolaska u Lille, obrane u Ligi prvaka... Ali ne bih sad htio hvaliti samoga sebe, samo uživam u ovim trenucima. Drago mi je naravno kad me svrstavaju u priču oko Oblaka, ali ono što ja radim sada, on radi ne znam koliko dugo, sedam-osam godina u Atleticu. Oblak mi je jako puno pomogao, odličan mi je prijatelj, često smo se družili dok sam bio u Atleticu. Njegove kvalitete su ogromne. Trudim se doći na njegovu razini, ali ne mogu ga i ne želim kopirati. No, naravno da me veseli kad me spominju u rangu jednog vratara kakav je Oblak", kaže nam u uvodu Grbić.
Trenirali ste s Oblakom, za kojeg mnogi kažu da je najbolji na svijetu. Jeste li na tim treninzima s njim mogli ocijeniti koliko ste mu blizu ili daleko od njega?
"Ne može se to procijeniti. Treninzi su jedno, a utakmice nešto sasvim drugo. Puno sam pričao s njim, bio mi je od velike pomoći za karijeru, Hvala Bogu, ove sezone mi se otvorilo dolaskom u Lille, dobio sam priliku braniti na visokoj razini, u Ligue 1 i Ligi prvaka. Zbog svega toga sam i dobio priliku u reprezentaciji. Svima u nacionalnoj vrsti sam zahvalan na toj prilici, izborniku Zlatku Daliću i svim trenerima u stožeru, Stipi Pletikosi, Draženu Ladiću, Marjanu Mrmiću... Isto tako se zahvaljujem ljudima koji su mi omogućili dolazak u Lille, Andyju Bari i Juri Pući, Lokomotivi i Božidaru Šikiću, Hajduku gdje sam bio prije. Taj hrvatski dres je za mene zaista sveti dres, kao i svim ostalim reprezentativcima. U svakoj minuti koju dobijem u budućnosti dat ću sve od sebe kako bih opravdao povjerenje koje sam dobio od izbornika, ali i od navijača."
Sjajan uvod na Malti
Na Malti ste debitirali, na Poljudu ste branili pred 30 tisuća ljudi. Gdje je bilo teže u pripremi utakmice?
"Rusija je naravno bila puno teži suparnik nego Malta, normalno. Međutim, puno je bilo lakše braniti protiv Rusije. Ne želim da to zvuči bahato, pa ću objasniti. Malta mi je bila prva utakmica. Nije isto kad momčad gledaš na televiziji ili kad je osjetiš na utakmici. Zato mi je bilo iznimno drago da sam prije Rusije, tako važne utakmice, dobio priliku na Malti. Da, bila je važna i Malta, ali je isto tako bila mnogo lakši suparnik. Na toj utakmici sam osjetio kako diše momčad. Pa mi je onda protiv Rusije bilo puno lakše."
Vaša premijera u reprezentaciji bila je zanimljiva. Ostat će zapisano da ste primili autogol, od vašeg suigrača Marcela Brozovića...
"Ma, meni je bilo najvažnije da sam imao debi za reprezentaciju. To što mi je Brozović poslao loptu u mrežu je stvarno nebitno. Naravno, nije mi drago što sam na prvoj utakmici za Vatrene morao vaditi loptu iz mreže, ne volim primati pogotke... Ali takav autogol se dogodi jednom u stotinu godina. Mislim da se vidjelo da me nije poremetio, kao niti bilo koga drugoga. Mi smo došli ostvariti svoj cilj i nakon toga smo nastavili “gaziti”. Zabili smo na kraju sedam pogodaka, napravili sjajan uvod za Rusiju i eto, izravno se plasirali na Svjetsko prvenstvo u Katar. Sad se okrećemo budućnosti."
Je li vam Dominik Livaković kojeg ste zamijenili na mjestu “jedinice” dao kakav savjet?
"Pričali smo Dominik i ja prije utakmice s Rusijom. Livaković je bio odličan prema meni, hvala mu na tome. Njemu i svim ostalim suigračima. Pitao sam ga prije utakmice s Rusima o tome kakvi su oni, jer je branio na onoj utakmici u Moskvi koja je završila 0:0. Zanimalo me sve o Rusima iako smo ih mi u reprezentaciji analizirali jako dobro. Mi vratari uvijek volimo znati neke detalje o suparniku iz vratarske perspektive."
Je li mu bilo teško što je ostao na klupi?
"Nismo o tome pričali."
Osjećate li se sada kao prvi vratar reprezentacije, očekujte da ćete na novom okupljanju opet biti “number one”?
"Kazat ću vam sto posto iskreno... Ne osjećam se uopće kao prvi vratar reprezentacije! Zašto? Zato što je izbornik kazao da će uvijek igrati oni koji su u najboljoj formi. Pa to je u ovoj završnici pokazao baš s mojim primjerom i s još nekolicinom igrača. Moj cilj je u budućnosti u svom klubu pokazivati najbolje što znam, najbolje moguće partije u prvenstvu i Ligi prvaka. Svaku buduću utakmicu želim biti sve bolji i bolji. Imam puno toga još za pokazati. Izbornik će imati slatke brige. Daj Bože da Livaković, Ivušić, Kalinić i Sluga, naravno i ja branimo odlično. Hrvatska je najvažnija. Jasno jest da svatko od nas želi braniti, ali svi se moramo staviti u službu reprezentacije. Bit ću zahvalan za svaku minutu koju dobijem."
Koliko vas pobjeda i čista mreža na Poljudu puni dodatnim samopouzdanjem?
"Normalno da mi je donijela novo ogromno samopouzdanje. Ova utakmica s Rusima je bila posebna, znalo se koji je ulog. Bez obzira što nisam imao puno posla, mislim da me je momčad osjetila, da se uz mene osjećala sigurno. Držim da su imali povjerenje u mene, a najvažnije jest da momčad ima povjerenje u vratara. To daje dodatnu snagu momčadi i meni."
Što su vam govorili ljudi nakon utakmice s Rusima, Splićani, navijači Hajduka?
"Svi smo bilo sretni nakon utakmice. Bio sam posebno sretan što se to dogodilo u mom gradu, pred našim navijačima u onako predivnoj atmosferi. Za takve trenutke u karijeri se živi. Kako je meni bilo prekrasno, tako sam dobio i povratne informacije od drugih ljudi da su svi uživali. Onaj kišni dan u Splitu smo pretvorili u najljepši sunčani."
Noga i mali nogomet
Vi jako dobro igrate nogom. To se vidjelo i protiv Malte i Rusije. Međutim, dojma smo da naši vratari u pravilu baš i ne igraju dobro s nogom. Radi li se tu o nekoj psihološkoj blokadi?
"Ne bih se složio da hrvatski vratari ne igraju dobro nogama. Ljudi u današnjem nogometu sve više i više zapažaju tu igru nogom kad su vratari u pitanju. Najveći svjetski vratari u najvećim svjetskim klubovima to rade stalno, to je danas u taktičkom smislu postalo jako bitno, jedna od najvažnijih stvari. Znate kako je danas, faza napada kreće od vratara, a faza obrane od napadača. Ja sam cijeli život, od dječačkog doba, volio igrati mali nogomet, kako se to danas naziva - futsal. I dan danas ga volim odigrati s prijateljima, obožavam ga. Sad mi to jako puno koristi, toga nije bilo prije deset-dvadeset godina. Volim igrati nogom, imam povjerenje u sebe. Jako puno igru s nogom radim i na treninzima, ali i dodatno, sam. Znam da ponekad s tribina moja igra nogom ponekad izgleda preriskantno, ali meni to ide automatski. S tim da imam još puno prostora za poboljšati igru nogom."
Gledate li neke europske vratare kako igraju nogom?
"Da, gledam jako puno vratara kako igraju nogom. Teško je naravno to kopirati. Možeš ti to stalno gledati na televiziji, ali kad se uživo nađeš u tim situacijama, protiv brzih, pametnih i lukavih igrača koji samo gledaju kako će te zeznuti, nije lako i jednostavno. No bez obzira na to, pratim velike europske vratare. Međutim, kad već govorimo o vratarima i igri nogom, tu je bitna i momčad. Kad ja u reprezentaciji Hrvatske imam loptu u nogama, imam pet rješenja. To je najvažnije. Imamo u nacionalnoj vrsti sjajne kvalitetne igrače, pa mi je lakše. Mogu odigrati na stopere, Brozovića, Perišića... Uvijek imam soluciju. A isto tako imam maksimalnu sigurnost u svoje suigrače."