Tradicija je nastavljena, Francuska je ostvarila novu pobjedu nad Hrvatskom. Ona je potvrdila veliku vrijednost, a što podrazumijeva i sposobnost da bez vrhunske partije ostvari pobjednički rezultat. Francuska je fantastična momčad, koja je u prvih 20-ak minuta na pravi način demonstrirala svoju (nad)moć stjeravši Vatrene u 20-ak metara pred Livakovićem. Postigli su rano pogodak nakon individualnih poteza (Mendy pretrčao Perišića, Griezmann šutirao nakon kratkog odbijanja Vide) i ubrzo propustili još jednu veliku priliku da povedu 2:0. Potom su se naši napokon izvukli iz čvrstog francuskog stiska te podigli linije.
Nije Hrvatska bila nešto posebno uvjerljiva u ofenzivnom dijelu, ali je uspjela dvije stvari. Prvo udaljiti Francuze od našeg kaznenog prostora, a potom stvoriti i veliku šansu sjajnom akcijom Perišića koju nije uspio oploditi Pašalić. No, tako je zapravo počela mijena dinamike utakmice, jer su Vatreni od uistinu loše gubitničke pozicije u prvoj fazi utakmice ušli u fazu nadigravanja i ojačanog samopouzdanja.
Analiziramo li zašto je ukupno u prvom dijelu Francuska ostavila uvjerljiviji dojam i stekla vodstvo, nećemo trebati otkrivati toplu vodu odnosa dvije selekcije. Dalić je u dvoboj ušao s pet novih igrača, u odnosu na Francuze koji su imali šest novaka u odnosu na prošlu utakmicu s Portugalom. Širina vrhunske kvalitete kod gostiju je faktor koji je Deschampsu omogućio da odmah uđe visokim ritmom, brzim protokom lopte i probojima po bokovima, gdje su destabilizirali defenzivni blok domaćih. Dok je francuski izbornik nastavio s 4-3-1-2 sustavom, Zlatko Dalić je ovaj put krenuo s 4-2-3-1. Petković kao špica, iza njega Vlašić, Badelj kao zadnji vezni u paru s Modrićem, koji se podizao u otvaranju desetak metara naprijed.
Tako se 4-1-4-1 Hrvatske razvijao prema naprijed u 4-3-3. Problem te načelno dobre ideje bila je razlika u brzini dvije momčadi. Svi su francuski igrači motorični, hitri u reakcijama, brzi u duelu te se vrhunski nadopunjavaju u kretanjima. Naši nisu na toj razini brzinskog potencijala, a izostala je i brzina igre, a u ta dva segmenta na visokom je nivou u prvom dijelu bio jedino Nikola Vlašić i donekle Uremović. Unatoč manjkavostima ritma, Hrvatska je ipak završnicu poluvremena odigrala tako da je naznačila da iz minute u minutu smanjuje jaz prema euforičnom startu Francuske.
Zlatko Dalić povukao je dobre izmjene u poluvremenu. Umjesto Badelja i Pašalića, koji su korektno odradili svoje role, ali su teško dolazili do izražaja u bržem ritmu igre, ušli su Kovačić i Brekalo. Dva brža igrača podigli su ritam i to je potaknulo cijelu momčad na jaču agresivnost, viši presing. Dominacija u igri naplaćena je izvanrednom akcijom u 65. minuti kada je Modrić spasio jednu, činilo se, izgubljenu loptu te maestralno vratio Brekalu. Mladi napadač je opet kvalitetno asistirao, ovaj put Vlašiću, koji je iz koljena, vrhunski poentirao i ostavio Llorisa bez reakcije!
Gol je maksimalno ojačao samopouzdanje Vatrenih i počeli su nametati visoki ritam koji Francuzi jesu pratili, ali su se morali više koncentrirati na obranu svog prostora, nego što su mogli stvarati opasne akcije u napadu. Uz vrlo raspoloženog Kovačića potpuno se razigrao Modrić. Ubacivanjem Bradarića i Kramarića, umjesto iscrpljenih Perišića i Vlašića, Dalić je htio dati dodatni impuls forsingu Vatrenih. Na žalost po rezultat, dekoncentracija obrane na jednu dijagonalu Pogbe, kada su zakasnili prvo Uremović, a onda i dva stopera, Lovren i Vida, izrodila se akcija koju je finalizirao Mbappe za 1:2. Taj rezultatski omjer i poraz međutim, ne mijenja na dojmu da je pogotovo drugo poluvrijeme bio pomak, i to značajan, prema naprijed za Vatrene.
Zato Dalić i igrači ne trebaju biti potišteni, naprotiv, potakli su optimizam da stvari u kontekstu Eura idu po dobrom kursu…