U studenom 2018. godine odigrao je posljednju utakmicu za reprezentaciju. Na Wembleyju poraz u odlučnoj partiji za Ligu nacija, nakon 26 minuta morao je stati. Bila je to ponavljajuća situacija muke koju je zbog bolnog koljena prolazio u povijesnom ljetu Rusije 2018, ali i potom u svim utakmicama, treninzima Intera. Gotovo dvije godine bez Vatrenih, nije ni čudo da je Šime Vrsaljko bio kao tinejdžer pred prvi dejt uzbuđen pred odlazak na prvo okupljanje. Kako se osjeća nakon par dana vatrenog tabora?
Napalo sa svih strana
- Prije svega osjećam se, napokon, kao normalan igrač i reprezentativac. Nedostajao mi je taj osjećaj da bih se potpuno prepustio uobičajenoj svakodnevici, koja se eto nije događala 22 mjeseca. Unutar toga razdoblja, a i još koji mjesec prije posljednjeg nastupa s Englezima, prolazio sam kalvariju koja se teško može opisivati riječima, tek tako. Napalo me sa svih strana. Bolno koljeno, preskakanja utakmica, tablete, injekcije, pa stalna muka hoću ili neću igrati, hoću li ili neću izići s terena kad sam već tamo bio. Nastavilo se nemirom trebam li odmah na operaciju ili i dalje nastavljati konzervativne terapije. Naposljetku krenuo sam na operaciju i onda...
Zastao je, malo promislio i onda nastavio...
- Ha, zeznuta operacija i još zeznutija rehabilitacija. Duga i naporna, za psihu neviđeni izazov. Gledam druge, igraju, trče, treniraju, slave pobjede, prije svega uživaju što se time bave. Ja? Trči, vježbaj, stotinu puta pitaš se gdje to vodi, kad će završiti. Vratim se i onda se nametnem prilično brzo u klubu, Simeone me gura u vatru kad je bilo stani pani, pogotovo s Liverpoolom. Ogromna injekcija samopouzdanja za mene, trener mi očito vjeruje. I onda, opet me klepi po glavi. Idem po planu vaditi šav i kontam 7 dana pauze i opet u vatru. No, ne može kod mene tako, po logici stvari. Dogodi se infekcija. Kad mi kažu što mogu biti posljedice, gotovo sam puka’. S 28 godina ti se može dogoditi da moraš prestati igrati jer ti prijeti bakterija koja “pojede” sve živo u nozi. Nema druge, opet na operaciju da izbjegnem najgore i nova pauza. I, naravno, to nije sve. Nakon što sam se vratio, krenuo, eto, pokaže mi se pozitivan nalaz na antitijela korone. Prava kruna svih nedaća...
Možda je poslužila kruna, to jest korona, da se zatvori krug zamjeranja sudbini?
- Ma ne bih rekao da sam se zamjerio. Stvar je u tome da su takvi problemi sastavni dio nogometne karijere, ali meni se nekako koncentriralo u vremenu i intenzitetu nedaća pa mi se stvarno učinilo da mukama nema kraja. No, kako već stvari u životu idu, što te ne ubije, to te ojača. Proživio sam paklena iskustva, mentalno sam ojačao do faze kada me više ništa ne može izbaciti iz takta. Jači sam, bit ću još bolji igrač. Samo da me sada zdravlje nastavi služiti.
Ništa od Francuske
Kažu da na treninzima djelujete kao da nije bilo pauze. I, k tome, da se baš i ne vidi da ste se proteklih tjedana sunčali u Zadru?
- Ha, nije to baš tako. OK, ja uvijek idem na treningu do kraja, takav sam, ne mogu drugačije. No, pošteno rečeno - nisam spreman. Stavio sam se na raspolaganje reprezentaciji, ali objektivno nisam spreman za napore teških utakmica. Gledao sam malo na treningu sve momke koji su u užoj konkurenciji za prvu postavu. Svi su oni u treningu i pripremama već dobrano osnažili noge i pluća. Neki igraju i prvenstvo. Oni su ti koji realno mogu ponijeti teret ovih utakmica.
Znači li to da nećete igrati ili...
- S izbornikom Zlatkom Dalićem imam odličan i iskren odnos. Iz kluba su smatrali da nije baš uputno da idem za reprezentaciju, ali odazvao sam se izborniku jer je to tražio od mene. S obzirom na to kako je bio korektan uvijek prema meni, kao i prema drugima, osjetio sam obvezu da se odazovem. Ukoliko bude tražio od mene da zaigram s Portugalom, prihvatit ću. No, nisam doista spreman za takvu utakmicu, jer trenirao sam individualno u Zadru, ali nije to bio intenzitet koji bi bio dovoljan da igram. Vidjet ću što kaže izbornik, ali mislim da ću protiv Portugala ipak biti na klupi. Drugi su momci spremniji i zato zaslužuju više prostora.
Kako ćete onda protiv Francuske?
- Neću biti u kadru protiv Francuza. Dogovor s izbornikom, koji je onda i u klubu prihvatljivije zvučao glede mog odlaska, bio je da me oslobodi nakon Portugala. Nitko više od mene ne bi htio da igram obje utakmice ako treba, ionako mi skoro dvije godine reprezentacija, atmosfera i utakmice u dresu Vatrenih nedostaju kao zrak. No, ako se ne osjećam sposobnim za jednu, kako bih tek mogao igrati dvije. Nema smisla.
Na stranu fizička nespremnost, s vašim boljkama iz proteklog razdoblja pogotovo valja biti oprezniji nego inače. No, medicinski gledano, u kakvom ste stanju nakon svih operacija, infekcija...
- Zdravstveno se osjećam odlično. Sasvim sam siguran da ću, nakon tri tjedna priprema koje me očekuju u Atleticu, do početka sezone 27. rujna biti potpuno spreman. To znači da ću za reprezentativne obveze u listopadu i kasnije biti fit.
Ključno je da više nema tegoba, nekog postoperativnog tereta ili posljedica pauze i infekcije. Duboko sam uvjeren da je s time napokon zaključeno. To mi je najvažnija stvar, sve drugo ići će svojim putom.
Gard pobjednika
Kakvu Hrvatsku ste zatekli i što očekujete u idućem razdoblju?
- Dugi je period od mog posljednjeg sudjelovanja u akciji Vatrenih i naravno da se puno toga dogodilo, promijenilo, svijet je doživio mnoštvo stvari. Prošlo je više od dvije godine od Rusije i danas je to podosta drugačije. Eto, jedina posebnost mi je da nisam zatekao Luku Modrića. Baš se osjeti da ga nema, drugačije je i izvan terena kad je Luka s nama. No, slažem se da će dobro doći njemu da se spremi za vrlo izazovnu sezonu, s krunom na Euru, kao što će i reprezentaciji biti vrlo dobra prilika da vidi kako funkcionira bez svog kapetana. Volio bih da Luka igra što je duže moguće, barem do Katara 2022., ali moramo biti realni da se primiče to vrijeme kada će Hrvatska ići naprijed i bez njega. S obzirom na njegovu važnost, dobro je da se pripremamo i kroz ovakve situacije, kad nije prisutan, za to vrijeme kad više neće biti u reprezentaciji. Inače, vrlo mi je pozitivno to što vidim više novih mladih lavova. Oni donose novi adrenalin, pomlađuju i nas veterane reprezentativnih bitaka, tjeraju da budemo bolji. Primjećujem da su se ti novi momci vrlo brzo uklopili. Iskazuju respekt, kako dresu nacionalne momčadi, ali i starosjediocima. To je važan moment jer je kompaktnost grupe, homogenost igrača, ključna odrednica svih uspjeha Hrvatske. Mi samo zajedno možemo činiti dobre stvari. A želja je nas svih da napravimo opet važne stvari. Što se mene tiče sanjam da na Euru ova generacija kojoj ja pripadam, potvrdi dobre vibre iz Rusije. Neću reći koji je to plasman, ali presudno je da djelujemo u igri kao ona Hrvatska. S gardom pobjednika, karakterom da se izdrži sve muke i prkosi svima i svemu što je protiv nas. Kako moj veliki cimer Lovren kaže, ne želimo da sve ostane na jednoj lijepoj priči iz Rusije, nego da ponavljamo “opasne igre” za suparnike, jer će nas tako i dalje svi cijeniti kao sada, kao veliku reprezentaciju.