U ponedjeljak Hrvatska igra u Gradskom vrtu u Osijeku. To navodim u analizi utakmice zato jer je jako važan podatak. Reprezentacija je u Osijeku igrala 12 utakmica, od toga je pet bilo kvalifikacijskih za SP (2) i EP (3). U njima su ostvarene četiri pobjede uz remi protiv Estonije (era Barić). U svim utakmicama, to je ključno, atmosfera u Gradskom vrtu bila je reprezentativna.
Što znači puno publike, kontinuirano glasno podržavanje i dobra igra Hrvatske. Estonija (0:0) je bila izuzetak koji potvrđuje pravilo, vidljivo i u prijateljskim utakmicama. Jedini remi je ostvaren uoči SP 2006. kada je Kranjčarova Hrvatska igrala 0:0 s Iranom. Sve ostalo bile su pobjede (7). Pritom treba imati na umu da su dva suparnika koja su izvojevala remi bila po rejtingu među najslabijima...
U dvanaest utakmica u Gradskom vrtu se okupilo 185.182 gledatelja, što je prosjek od 15.431. Očito je, dakle, da postoji neka emotivno vrlo pozitivna vibracija između Vatrenih i Osijeka. I ona je, vidljivo po rezultatu, kvaliteti igre i atmosferi, za reprezentaciju vrlo poticajna. Bila je takva i u vrijeme kada je atmosfera prema reprezentaciji bila u drugim dijelovima Hrvatske prilično napeta i negativna, nedvojbeno je da će sada biti posebno pozitivna.
Razlog je što je Hrvatska u jesenske četiri utakmice bitno podignula razinu uvjerljivosti. Uz tri pobjede i remi kod Rusije, u različitim intenzitetima uspješnosti, ova je Dalićeva selekcija pokazala vidan pomak u organizaciji, taktičkoj disciplini i kontinuitetu. Unutar je to okvira vidno poletnije momčadi, odnosno, svježe i osvježene grupe koja se osjeća izvan terena, te posljedično i na terenu.
U nas je, naravno, navika brzo pasti u depresiju nakon slabije partije, a još brže okrenuti se euforiji nakon uspješnog rezultata. No, upravo ta svježina momčadi, i racionalan pristup aktualnom trenutku izbornika Dalića, nagovještava da će reprezentacija protiv Slovaka igrati točno onako kako je potrebno. A to je koncentrirano, mudro i bez srljanja, kompaktno, uz dodatak iz uvoda, a to je maksimalno motivirano i nadahnuto atmosferom.
Slovačka je svakako (bitno) veći izazov od slabih Ciprana, koji jesu ispali nemoćni protiv Hrvatske jer je ona igrala odgovorno i motivirano. Slovačka će tražiti neku vrstu utjehe nakon što su porazom od Rusije praktično ušli samo u teoriju mogućeg uspjeha u kvalifikacijama. No, realno nam se čini da emotivno ispražnjena slovačka selekcija nema osobite šanse protiv emotivno maksimalno ispunjene Hrvatske.
Razlika u kvaliteti je bitno na strani Vatrenih, a uz spomenute odnose (bodovi, publika, dobar trenutak forme) postoji još jedan važan faktor u korist Hrvatske. Ona je pomlađena, i to s igračima vrlo zanimljivih potencijala, a taj polet koji donose samo revitalizira starosjedioce i cijelu grupu.
Taktički gledano neće biti tajni jer se sa Slovacima susrećemo već četvrti put u dvije godine. Tri pobjede, od čega dvije u Bratislavi, vrlo jasno upućuju na odnose snaga i kad je Slovačka bila boljeg raspoloženja. Njihovih 4-2-3-1 sučelit će se vatrenoj formaciji 4-3-3, ali iza tih brojki "čita" se kontrola igre, posjeda i ritmova naše momčadi.
Ukoliko bi ova papirnata prognoza došla u pitanje zbog slabijeg pristupa i ulaska naših, upravo je faktor publike i toplog odnosa Osijeka prema Vatrenima onaj korektiv koji će utjecati da ih se usmjeri u pravcu onih linija igre kojima su ovu jesen učinili kudikamo ljepšom od proljeća...
