Nakon dvoboja Hrvatske i Walesa na Poljudu (1:1) kontaktirali smo viđenije hrvatske trenere kako bi nam dali svoje viđenje utakmice.
Trener i sportski direktor Dinama Ante Čačić kazat će:
- Eto što ti je nogomet, Velšani dva puta zakorače u naš kazneni prostor i zabiju gol i to u zadnjim sekundama utakmice. Pa da je to bio neki gol, ajde, nego to je tipični tref-pogodak, to je slučaj. Ali ovo što se dogodilo baš i nije raritet. Morali smo dati drugi gol, šteta je da smo propustili toliko prilika. Imamo stalno te komplikacije u otvaranju kvalifikacija. No, do kraja ima puno bodova i utakmica…Treba vidjeti našu reakciju protiv Turske, to je od svih utakmica u našoj grupi najteža. Inače, ambijent u Splitu je bio fantastičan, žao mi je da nije ostalo 1:0 najviše radi publike…
A Mario Carević će:
- Nema tu govora, u ovakvim utakmicama moraš zabiti drugi gol, znači "ubiti" protivnika. Ovako je kod njih tinjala nada, vidjeli ste kako su fanatično borbeni, nagrađeni su za to… Sveukupno, to je nepošten rezultat, bod je dobila momčad koja to nije zaslužila. Na kraju bih rekao da ne treba žaliti za ovim propustom, jer smo dobro igrali, bili koncentrirani, diktirali odnose na terenu. Šteta, falio je drugi gol.
Što pak veli kapetan zadnjeg šampionskog Hajduka, Hrvoje Vejić:
- Ostao sam ošamućen, pripremio sam se da za opjevati našu igru, a ono se pokazala nepredvidiva ćud nogometa. Pa oni su uputili jedan udarac na gol. Može se dogoditi da si bolji i da na kraju ostaneš prikraćen rezultatom, ali nikako se ne smije tolerirati onoliku sebičnost Kramarića u 45. minuti. Tu se nije radilo o gladi za golovima, tu je bio čisti egoizam. Pa ću kazati da je to situacija u kojoj "radije ću ja promašiti nego da ti zabiješ".
Ivan Pudar nam kaže:
- Tko se poslije ovakvog kraja nije sjetio Beča i utakmice protiv Turske na prvenstvu Europe? Onda Bilić nije dobro reagirao, sada se Dalić uspavao. Bili smo bolji, trebali smo dobiti i sa dva, tri razlike. Meni je zasmetalo, bar tako je moj dojam, da se izbornik htio dodvoriti splitskoj publici, pa je na teren poslao rekonvalescenta Vlašića i drugog Pašalića iz Hajduka. U tom poslu nema ispunjavanja želja… I još nešto, mi igramo klaj-klaj, usporeno kao dizelaši, to je veliki problem naše igre.
Legenda Hajduka Ivan Buljan, za kraj:
- Vidjelo se da smo bolji, možda i za dvije dužine, znači za rezultata od 2:0. Međutim, dogodilo se da smo u završnici igrali na vrijeme, na to da čekamo kraj. Istina, bilo je peha, kad iz toliko šansi ne postignemo gol. Mislim da nam ja falila jedna utakmica, prethodna, da se igrači nađu. Ovako su se sreli poslije više mjeseci od svjetskog prvenstva, pa sam se čudio da u pojedinim trenucima igramo sporo, bez prave energije.