Kad je Luka Modrić 2006. napredovao u A selekciju pod Zlatkom Kranjčarom, on je još bio dio U21 reprezentacije Slavena Bilića. U kolovozu te godine u A će napredovati Slaven Bilić, a s njim njegovi puleni iz mlade, uz Modrića još Ćorluka, Eduardo, nešto kasnije i Vukojević.
Vatreni su imali još mladih snaga pa je taj miks bio temelj odlične škvadre koja je srušila Engleze i Ruse u kvalifikacijama za Euro, a tamo su ispustili polufinale “slučajno”, nakon jedanaesteraca, odnosno gola u 120. minuti.
Pad proizvodnje
Luka Modrić je simbolična poveznica jednog drugog vremena i u selekcioniranju, odnosno nadopunjavanju A reprezentacije kroz selektivni proces u mlađim kategorijama. Uz Subašića, Mandžukića, Strinića (nastupali 2006-07), pa Lovrena, Vidu, Vrsaljka, Perišića, Badelja, N. Kalinića, Kramarića (do 2010.), Brozovića, Rebića, Budimira (2011.), pa Livakovića, Marija Pašalića, Pjacu, Ćaleta-Car, Livaju (do 2014.), Vatreni su obnavljali kadar novom energijom iz mlade selekcije. Bilo je još igrača koji su se izdigli ali nisu zadržali reprezentativni kontinuitet, ili su imali tek sporadične pozive. Do prije deset godina, realno gledano na proces selekcioniranja HNS-a (kao završnicu HNL selekcija), djelovalo je više-manje (logična) učinkovita promocija mladih kandidata za iskorak u A reprezentaciju. Slučajno ili ne, uvođenjem Lige 10 (2013./14.), počela je faza kontinuiteta pada te proizvodnje.
Zatvarati oči pred jasnim zastojem proizvodnje kvalitetnih igrača za značajnije reprezentativne statuse je osnaživanje pravca Vatrenih prema natjecateljskim marginama
Uzmemo li okvirni uzorak nove ere (nakon finala 2018.) i posljedični odlazak Subašića, Ćorluke, Mandžukića, potom Strinića, N. Kalinića, Pivarića, Rakitića, Rebića, Badelja i drugih manje korištenih igrača, spoznat ćemo da su dugotrajnije startne pozicije od novih snaga stekli samo Livaković (2019.) i Gvardiol (2021.). Ostale pozicije drže stariji igrači uz niz novijih koji se međutim ističu po promjenjivom statusu igranja i pozivanja.
Činjenica da su Vatreni izgubili bitno više reprezentativaca naslovnih rola nego što su ih stekli, jasno upućuje na pad kvalitativne vrijednosti rostera. Je li to samo faza ili je u pitanju trend, s obzirom na to da govorimo o razdoblju pet i više godina, nažalost, uvjerljivo se čini kao razvijeni proces pada promocije kvalitativnih rješenja za A reprezentaciju. U aktualnom popisu pozvanih, među 20-ak igrača, čak ih je devet koji su oslonac reprezentacije deset (Brozović, Kramarić, M.Pašalić, Pjaca) pa i više godina (Modrić, Vida, Perišić, Kovačić). Osim Vide (godine) i Pjace (ozljede), svi su oni i dalje prvi izbori.
Zatvarati oči pred jasnim zastojem proizvodnje kvalitetnih igrača za značajnije reprezentativne statuse je osnaživanje pravca Vatrenih prema natjecateljskim marginama. Istina je da će Hrvatska uvijek moći složiti grupu od 15-ak igrača sposobnih (iz)boriti se za plasman na veliki turnir, ali će silaskom sa scene aktualnih lidera, prije svih Modrića i Perišića, potom Brozovića i Kramarića, vatrena ambicija postati turnirski limitirana. Izostanak Perišića, kao i u nekim fazama Modrića, već nam je značajno ukazalo specifičnu težinu pada moći reprezentacije.
Dakako da manjak nove energije za A reprezentaciju iz mlađih selekcija ima uzroka i u pristupima. Izbornici po selekcijama U 17-19-21 rade s onime što dobivaju iz klubova
Problem pada kvalitete kadra nije sudbina samo Hrvatske, ali dojam je uvjerljiv kako se najmanje u tom kontekstu reagira u njenom okruženju. Počevši od HNL sustava, gdje je pad tehničke kvalitete igrača evidentan, a posljedično i kvaliteta momčadskih igara, kao da nitko niti ne uzima u obzir u HNS-u i klubovima da se “jučer” pokrenu šire stručne i ine rasprave na tu temu. Štoviše, neki potezi (povećanje stranaca, sužavanje liga i protoka mladih u viši rang...) kao da ukazuju da upravljači nogometa gaje uvjerenja da je onako kako PR-ovski odrađuju. Dakle, sve je super i sve ide svojim tijekom. Otrežnjenje će za pobornike takvih uvjerenja biti jako bolno.
Dakako da manjak nove energije za A reprezentaciju iz mlađih selekcija ima uzroka i u pristupima. Izbornici po selekcijama U 17-19-21 rade s onim što dobivaju iz klubova. No, njihovi potezi često ostavljaju dvojbu kako u izborima kandidata, tako i taktičkim pravcima u kojima djeluju.
Razni ključevi
Problem tih izbornika, kao i cijelog sustava, jest da su podređeni natjecateljskom dometu, a ne selektivnim logikama u cilju stvaranja kadra za A selekciju. Dijelom je to razumljivo jer oni znaju da će ih se mijenjati čim rezultati nisu po volji nekome u Savezu ili široj javnosti. S mladim selekcijama ne rade najbolji kadrovi za te uzraste, nego se popunjuju po raznim ključevima (klubaški, regionalni, “zaslužni”...).
Manjak snažnih osobnosti u trenerskim redovima, koji će se izdignuti iznad te improvizacije, rezultira ne samo manjkom logičnih stručnih pristupa selekcioniranju i posljedičnih zastoja snabdijevanja kvalitete za Vatrene. Taj manjak generira sušu u trenerskim etabliranjima te stručnim modernijim metodama razvijanja igrača i igre.
Gore navedeni procesi nisu predviđanje, oni su već u punom jeku i svakim danom jaz između dosad prihvatljivih viših ambicija plasmana s realnošću limita kvalitete sve je izraženiji.