Najave su bile da Portugal nije “tako strašan” da naši mladi reprezentativci ne bi prošli to kvalifikacijsko gostovanje. Epilog je bio debakl, ne samo rezultatski, nego u općem dojmu moći, potencijala i tehničko-taktičkoj prezentaciji. Izbornik mlade vrste Dragan Skočić, objektivno gledano, nije uvjerljiv u vođenju selekcije koja bi trebala biti ključan filter za A-reprezentaciju. U godinu dana je pokazao dosta taktičkih lutanja, ima nejasne kriterije izbora igrača.
Njegove procjene, međutim, nisu jedine koje se pokazuju spornim. Skočić je dugo godina izbivao iz Hrvatske, praktično od 2007. do 2023. godine. U tih 15 ljeta imao je jednomjesečnu epizodu u Rijeci prije 12 godina i onda je opet radio daleko od zbilje HNL-a. Nije nebitno i to da je Skočić trenirao isključivo seniore, što je u metodologiji ipak drugačijeg pristupa u odnosu na U-21 selekcioniranje...
Faktor procjene
Procjena je u HNS-u bila da je optimalno rješenje nakon Igora Bišćana. Procjene su inače u nogometu jako važan faktor raznih vjerodostojnosti. Počevši od one dužnosničke do svekolikih stručnih i analitičkih. U nogometu postoji nešto što pogoni njegovu strast na svim adresama i statusima njegovih konzumenata, aktivnih aktera, gledatelja, medija i inih. To je upravo faktor procjena, jer se one ne mogu u trenutku potvrditi ili demantirati.
Na tom temelju si ama baš svatko umišlja da razumije nogomet, njegovu evoluciju, metodologiju, vrijednosti igrača, trenera, dužnosnika, analitičara, te u prirodi slijeda stvari, ovisno o poziciji, (gromo)glasno tumače nogometne zbilje. Sve je to dio igre, folklora nogometa, u kojem bi bilo dobro za afirmacije kvalitetnih vrijednosnih sudova i procjena da postoji logaritam koji će odavati što je netko tumačio prije i koliko se to (nije) ispostavilo u epilogu. Jedan od tereta tom vrednovanju je što se mnogi “pogrešni tumači” protokom vremena samo ukrcaju u vlak “očitih istina”...
Bilo bi prelako uzeti kao primjer to što je Luka Modrić postao jedan od svjetskih velikana i povijesti nogometa, te kako su “svi vidjeli da je poseban”. Pogotovo su danas brojni oni koji si uzimaju zasluge za njegovu igračku evoluciju, iako to niti činjenično ne odgovara realnosti.
Aktualniji nam je primjer jednog sjajnog, ali sportski nesretnog momka koji je na pragu da ipak naplati sudbini račun (neispunjene) sreće. Danas su svi oduševljeni izdanjem Marka Pjace u Kairu. Vratio se nakon pet godina križnog puta i podsjetio nas je koliki su (još uvijek) njegovi potencijali. No, dobro je podsjetiti da je u tih pet godina podosta pratitelja nogometa imalo samo negativne, koliko god mogle biti uviđavne recenzije njegove karijere. Posebno je to došlo do izražaja kada se u javnosti stjecao dojam da ga se “gura” u Dinamo, a u širem spektru pratitelja prevladavalo je kako je Pjaca “gotov” za ozbiljan nogomet zbog niza težih ozljeda.
Povratak u HNL zna često imati snagu uspješnih povrataka u visoke razine nogometa, slično kako je odlazak u ran(iji)m godinama znao imati limite razvoju. Recimo, to sada prolazi Dion Beljo, koji je bljesnuo u dresu Istre i brzo potom iz Osijeka je prodan u Bundesligu. Procjene da je to super za njega pokazuju se, kao i u brojnim sličnim primjerima (eklatantni su oni Halilovića, Ćorića...) pogrešnim. Razvoj i tehničko-taktičku evoluciju, pogotovo dok se osobno ne sazre, jako je teško odraditi u težini inozemne konkurencije.
Netko je u Rijeci procijenio da je angažman Marka Pjace kudikamo manji rizik od možebitnog profita. Danas je lako kazati da je to bio super potez Riječana i da Pjaca može biti od velike koristi reprezentaciji. Onaj koji je to procjenjivao prije više od pola godine ima vjerodostojnost, i glas takvih onda može biti pokazatelj određenih stručnih vrijednosti koje valja poslušati...
Najjednostavnije je sve svaliti na leđa trenera
Faktor procjene je jedan od najvažnijih u paketu potencijala trenera. Netko je dobar u procjeni pionira i kadeta koji mogu postati značajnija seniorska vrijednost. Netko je jak u skautiranju mladih igrača drugih tržišta. Netko je odličan u procjeni taktičkih pristupa nekom suparniku. Ima puno verzija procjena koje su nužne u stručnom programu. Da bi one individualno došle do izražaja, važne su procjene ljudi koji određuju njihovu poziciju.
Vratimo se Draganu Skočiću. Treneru koji je predvodio Iran na putu za Mundijal u Katar, a onda je nemilosrdno maknut od nezahvalnih dužnosnika tamošnjeg Saveza. Iran je imao slab nastup na SP-u, i za Savez će ostati dilema koliko su tome doprinijeli smjenom Skočića. Trener koji ostvari veliki uspjeh zasigurno ima značajne trenerske vrline. No, je li procjena HNS-a da je stručnjak tog profila, koji ne poznaje domaću bazu, pravo rješenje za U-21, podbacila?
Izvjesno je samo da Skočićevi rezultati s mladom selekcijom nisu isključivo njegov podbačaj, nego su i HNS-ova upitna procjena, ali i u velikom opsegu i nedovoljno dobar rad po klubovima. Nije stvar samo poklapanja generacije, nego i vrlo dvojbene procjene kako se selekcioniraju igrači, kakvom se nogometu uče po klubovima i naposljetku kakav se sustav forsira u Kući nogometa da nastaju ovakve selekcijske (sve izraženije) rupe. Najjednostavnije je sve svaliti na leđa procjena jednog trenera...