Bio je u kombinacijama, ali šira javnost baš ga nije vidjela “blizu” prve postave. Tipična sudbina Andreja Kramarića. Od ranih i uobičajenih, koliko štetnih medijskih hvalospjeva svakom modrom “klincu” koji zakorači prema seniorskom nogometu, ovaj danas 26-godišnji Zagrepčanin bio je u tretmanu “može, ali mu ne daju”.
S vremenom je prešao u relaciju “mogao bi, ali nije to - to”. Kad je svojim tehničkim vrlinama pridonio prvom velikom iskoraku Volpijeve & Miškovićeve Rijeke, i to na europskoj razini, Andrej Kramarić je i dalje bio tretiran sa zadrškom. Zašto je to tako? Nema puno dvojbi, Kramarić je plemenit igrač i kao takav u ovom našem okruženju osuđen je na tezu “nema moći”. Što god to značilo…
Kad je zaslužio milijunski transfer u Premier ligu, pobornici tih osporavajućih teza pomislili su da je njegovo neigranje u Leicesteru bjelodani dokaz kako je Kramarić svilen za značajnije lige. Točno je da nije agresivac i prgavac, ali kad bi nogomet bio pod ingerencijom takvih igrača, onda bi ubrzo postao silno dosadan i naporan.
Prosječno 29 minuta
Andrej Kramarić nije bio spreman za Premiership jer je došao iz HNL-a. I upao je u prilično definiranu momčad koja se spremala učiniti najveću senzaciju engleskog i europskog nogometa. To ne znači da kroz sezonu-dvije ne bi uhvatio ritmove tamošnje lige, kao što je moguće da se ne bi ni snašao. Ni prvi ni zadnji. Kramarić je otišao u Bundesligu i, kako sugeriraju činjenice i statistike, sjajno se snašao. U proljeće je u 18 nastupa postigao 6 golova uz 4 asistencije. Ove jeseni, u prvih 7 utakmica sezone za Hoffenheim upisao je već 5 pogodaka i 4 asistencije. Jednostavno je nazrijeti značajan napredak i uvjerljiv dojam kako i u fizički vrlo zahtjevnoj njemačkoj ligi može demonstrirati nogometnu mu suptilnost…
Andrej Kramarić skupio je od rujna 2014. godine i debija protiv Cipra u Puli 16 nastupa za Hrvatsku. Statistika “pamti” 4 pogotka i 2 asistencije. Snagu tog učinka odaje podatak da mu je prosjek nastupa 29 minuta po utakmici te da je samo jednom odigrao 90 minuta, baš u debiju…
Vrhunske kretnje
U Skadru je Ante Čačić optirao za Kramarića kao igrača s brojem “9 i pol”. Izbornik je imao dobar osjećaj. Kramarić, čija su tehnička znanja prilična desetki (play), a učinkovitost dostojna devetke, sjajno je demonstrirao kako treba igrati “prvi do napadača”. Ulazio je između linija, razigravao krila i centralnu špicu, uz to se i sam našao u finalizaciji. Kramarić ima vrhunske kretnje i igrom u Skadru naznačio je da može i treba biti jedan od novih važnih aduta Vatrenih. Sazrio je, ojačao, pragmatičniji je u igri, što uz tehničke mu vrline od njega čini možda i najupečatljiviju polušpicu Hrvatske. Ili ako hoćete tzv. drugu špicu.
Jedna dobra partija, naravno, ne znači definiranost vrijednosti. Kramarić sada mora potvrditi dobre dojmove iz utakmice s Kosovom, ali, ako mu izbornik pruži opet šansu (nema razloga da bude suprotno), gotovo je izvjesno da će on tu dobru igru i ponoviti. U Skadru njegova igra nije bila stvar trenutne forme, nego su to učinci, potezi i kretnje karakteristični kvaliteti igrača. Što znači da ih trener treba samo znati iskoristiti, odnosno igrača dovesti u poziciju da ih pokaže.
Uz Kovačića je upravo Kramarić najveći dobitak pobjede u Albaniji. S njima, s njime, Vatreni dobivaju drugačije potencijale u odnosu na uobičajene. Već zbog toga je epilog gostovanja u Skadru berićetan…