S tribina se čulo ‘Zlatane, pederu!‘: Evo zašto je Ibrahimović odbio Hrvatsku i odabrao Švedsku

U pet su se navrata dosad sučelile selekcije Hrvatske i Švedske, naša je momčad slavila četiri puta, dok su Švedi jednom bili bolji, razlika pogodaka je 7:5 za Hrvatsku. Prvo sučeljavanje zbilo se krajem ožujka 2003. u Stockholmu, bio je to prijateljski susret, na hrvatskoj je klupi bio izbornik Otto Barić i upisana je 2:1 pobjeda. Strijelci su bili Olić (6) i Živković (58), dok je pogodak za domaćina postigao Zlatan Ibrahimović (33).

I baš se oko Ibrahimovića sve vrtjelo tih dana u švedskoj metropoli...

Aktualna je, naime, bila tema Zlatanova igranja za Hrvatsku! Podsjetimo, mama mu je Hrvatica i ondašnji čelnici HNS-a, predsjednik Vlatko Marković i glavni tajnik Zorislav Srebrić, najavili su da će u Stockholmu krenuti u “akciju Zlatan”, ne bi li privoljeli tada 22-godišnjeg nadarenog napadača Ajaxa da odjene dres s crveno-bijelim kvadratićima.

A tjedan dana ranije, autor ovoga teksta bio je na uzvratnoj četvrtfinalnoj utakmici Lige prvaka Milan - Ajax u Milanu, pogotkom Tomassona u prvoj minuti sudačke nadoknade Milan je pobijedio 3:2 i otišao u polufinale (kasnije je i osvojio naslov europskog prvaka).

Zlatan je do tada već odigrao nekoliko utakmica za Švedsku, ali budući da je imao i putovnice Hrvatske, te Bosne i Hercegovine, još uvijek je, prema tadašnjem propisu FIFA-e (zbog rata na ovim prostorima), mogao izabrati zemlju za koju će igrati. I nakon utakmice, u mixed zoni San Sira, upitao sam Zlatana je li ga kontaktirao netko iz HNS-a u vezi možebitnog igranja za Hrvatsku?

- Ne, nitko me nije zvao. Čuo sam da se HNS zanima za mene, ali čini mi se da je sad kasno za to. Rođen sam u Švedskoj, igram za Švedsku koja mi je sve dala u nogometnom smislu, a i udomila je moje roditelje...

Za tjedan dana u Stockholmu se igra prijateljska utakmica Švedska - Hrvatska. Hoćete li se odazvati ako vas čelnici HNS-a pozovu na razgovor?

- Naravno! Zašto ne bih razgovarao s ljudima. Ali, kažem vam, igrat ću za Švedsku. A u Stockholmu ću Hrvatskoj zabiti gol - rekao je tada Zlatan.

I zabio ga je. A Marković i Srebrić doista su sjeli za stol sa Zlatanom u Stockholmu i kratko razgovarali. Srebrić nam je poslije tog sastanka ispričao o susretu.

- Nažalost, bio je to samo kurtoazni razgovor. Upoznali smo se, kratko smo dodirnuli temu, ali Zlatan nam je odmah dao do znanja kako je čvrsto odlučio da će igrati za Švedsku. Popili smo piće, zahvalio je na posjetu i na pozivu u našu reprezentaciju. Iskazao je simpatiju prema Hrvatskoj, čak i malo žaljenje što se prije nismo sastali, ali je i ponovio da je već odlučio. Šteta - govorio je tada Srebrić.

A na utakmici je nekoliko tisuća hrvatskih navijača (na stadionu je bilo oko 20.000 ljudi) skandiralo dvojici Šveđana hrvatskih korijena. Najprije je ovacije zaradio srednji branič Teddy Lucic i uredno je pozdravio naše navijače i mahnuo im. Potom su navijači skandirali i Zlatanu Ibrahimoviću, nakon skandiranja imena pokličima “javi se” tražili su da im mahne i pozdravi ih.

Ali, Zlatan je sve to ignorirao, pa je s tribina odjeknulo i - “Zlatane, pederu!”. I tako je okončana u ono vrijeme vruća priča oko možebitnog igranja Ibrahimovića za Hrvatsku...