Na pitanje ‘prijeti li reprezentaciji egzodus senatora?’, izbornik Zlatko Dalić u utorak je potpisniku ovih redaka poslao negativan odgovor. ‘Napustit će nas još jedan igrač’, jezgrovit je bio Dalić.
Dan poslije objavom da je ostvario sve svoje snove od navijača se oprostio Danijel Subašić, čime bi popis umirovljenja za ovo ljeto trebao biti zaključen. Šef nacionalne momčadi očito je u međuvremenu uvjerio Luku Modrića i Ivana Rakitića da još nisu ostvarili uvjete za mirovinu.
Ako ne želite zaroniti u vode ‘bluesa’ zbog masovnih odlazaka, predlažem da na Subin odlazak pogledate dioptrijom vedrog cinika. Otprilike ovako: za razliku od brojnih vršnjaka koji domovinu napuštaju na egzistencijalnom dnu, Danijel Subašić odlučio je iskoristiti povlasticu da svojima ‘zbogom’ kaže sretan i na vrhuncu slave.
Odlazi nakon lude vožnje adrenalinskim toboganom po Rusiji, gdje je briljirao u dvije utakmice s Dancima i Rusima kao heroj raspucavanja jedanaesteraca, a prije ‘depre’ koja se lako zakotrlja s prvim negativnim rezultatima u sljedećoj kampanji. Nešto od tog čemera mogao je Subašić nazrijeti već u finalu kada je načet ozljedom poput nijemog promatrača svjedočio rafalnoj pucnjavi Francuza na njegova vrata. Prethodno je još u skupini, u revijalnom dvoboju s Islandom, Subašić među vratnice pripustio sekundanta Lovru Kalinića. Uvjerio se valjda da ostavlja ‘jedinicu’ u sigurnim rukama pa prelomio da se na jesen preseli među navijače.
Lamentirati nad Subašićevom odlukom, na pragu njegova 34. rođendana, značilo bi pomalo liti krokodilske suze. Zadranin je dopustio dojmovima da se slegnu, fermentirala je ta procjena u njemu nekoliko tjedana nakon Mundijala, rastanak je pravovremeno tempiran. Ne bi, međutim, niti ostanak u društvu ‘vatrenih’ bio nelogičan jer golmani su oduvijek figurirali kao posebna sorta, otpornija na godine i amplitude u formi. Dovoljno je podsjetiti da je Dražen Ladić bio stariji od Subašića kada je s Ćirom Blaževićem kovao broncu nacionalne momčadi.
Načet sumnjama javnosti, a bez dana iskustva u nekom velikom europskom klubu, vječni Dinamov vojnik Ladić izrastao je u jednog od najboljih pojedinaca Mundijala, premda je bio zagazio u 36. godinu.
Kao izdanak kasne berbe, vratar koji je do velikih pozornica putovao preko drugoligaškog Monaca, koji se usput predugo zadržao u sjeni prethodnika Stipe Pletikose da bi slavu dočekao u tridesetima, Subašić je mirne duše mogao ostati još jedan ciklus. Odvagnuo je da trčanje za golmanskim dinosaurima nema smisla, odlučio je dopustiti drugima da upoznaju osjećaj ‘ljubavi koja ne može proć’...