Studeni 2017., prohladan jesenji dan u Varaždinu. Hrvatska se pod vodstvom novog izbornika preko repesaža s Grčkom tek plasirala na SP u Rusiju. Zlatko Dalić bio je gost u jednoj varaždinskoj osnovnoj školi na našem tradicionalnom Lino višebojcu, a djeca su čekala u redovima za potpise i selfieje. Izbornik Dalić preko noći je postao VIP, spasitelj i sportski junak godine. Rekao je tada:
- Čudno mi je sve to. U Saudijskoj Arabiji i Emiratima bio sam popularan, ali kod kuće nisam naviknut da sam toliko tražen. Morat ću malo prikočiti, zaželio sam se mira, da više budem doma s obitelji.
Najveća pobjeda
A nije još ni počelo…. Sve ono što je kulminiralo 16. srpnja 2018. kad su stotine tisuća Hrvata izašli na ulice dočekati svoje Vatrene, što se nastavilo sljedećih dana u Splitu, Zadru, Omišu, Šibeniku, Varaždinu, Slavonskom Brodu, Donjem Miholjcu, Sisku, Livnu…
U dočecima koji su se pretvorili u najveća javna okupljanja Hrvata, u rangu prvog posjeta Pape 1994. godine, proslave pobjede i dočeka ratnika u Oluji 1995., povratka generala iz Haaga 2013. godine.
Vatreni su postali simbol razbuđenog samopoštovanja, potisnutog i gušenog nacionalnog ponosa i zajedništva i kako to voli reći mag Ćiro Blažević:
- U godinama sam kad često razmišljam o prolaznosti, o svom odlasku i o tome kako nam država propada i odlazi u k..... A onda se pojavi Dalić i povede milijun ljudi, svu hrvatsku mladost pod zastavu i vidim, hvala ti Bože, nema straha za moju Hrvatsku.
Zlatko Dalić, čovjek koji stoji iza te slike sretne i ponosne Hrvatske, koji je prvo u razjedinjenu momčad ulio duh zajedništva, pa ujedinio sve oko reprezentacije, a onda i cijelu zemlju, znao je to opisati ovako:
- Našu prvu utakmicu na SP-u ljudi su gledali sami pred televizorom, drugu sa susjedima, da bi u finalu svi navijali na trgovima i ulicama. To je naša najveća pobjeda.
S priželjkivanim mirom uz obitelj i odmorom na osami u kućici uz Dravu mogao se davno pozdraviti. Od prošlog ljeta praktički nije bilo dana da nije zatrpan pozivima za sve vrste događanja i javnih nastupa. Kako je jučer objavio na svom profilu uz sliku euforičnog dočeka s Trga:
- Prošla je godina… Zapravo proći nikad neće!
Mržnja kao bumerang
I neće. I dobro da neće. I ne smije. Baš usprkos svim onim hejterima koji bi likovali da se „plamen iz Rusije bespovratno ugasio i da uspomene brzo blijede i da ništa vrijedno nije ostalo, a da je Hrvatska opet potonula u apatiju i sivilo…“ Sve je to ista mrziteljska matrica koja je Hrvatsku lani na SP ispratila parolama “dabogda sve izgubili” i koja je na uličarskoj razini prijetila reketom i odmazdom lokalima koji su pozivali na zajedničko gledanje utakmica, a u javnom prostoru razmetala se pokličima za bojkot “njihove Hrvatske”.
I Zlatko Dalić, koji je od prvog dana inzistirao na pozitivi, na optimističnom pristupu, suočio se s tom negativnom hajkom odmah nakon prve uspješno odrađene akcije u Kijevu protiv Ukrajine, kada su se već nabrusili da sahrane reprezentaciju i hrvatski nogomet, pa su ga kad im je pobjedom zatvorio usta, posprdno komentirali:
“Uvjeravaju nas u genijalnost, pronicljivost, čudotvornost njegove pojave, još malo pa će Dalić biti velečasni Sudac i Nikola Šubić Zrinjski u jednoj osobi, svetac u nastanku, no bit će svetac s ograničenim rokom trajanja.”
Apsurd je da se baš takva iracionalna mržnja kreatorima vratila kao bumerang u usijane glave - da, Dalićeva pojava pokazala se i genijalnom i pronicljivom i čudotvornom i Dalić je kroz rusku avanturu uspio napraviti točno ono što je odredio kao podnaslov svoje knjige “Rusija naših snova - Kako smo Hrvatsku učinili najsretnijom zemljom na svijetu”.
Tijekom proteklih mjeseci, na brojnim promocijama širom Hrvatske, gdje su ga svugdje dočekivali baš kao “sveca i Zrinjskog u jednoj osobi”, on bi nakon dugosatnih seansi slikanja i potpisivanja, znao reći:
- Vidjet ćeš nakon prvog poraza, sve će se okrenuti. U nas je kratka memorija, brzo se sve zaboravlja.
Brojna poklapanja
U međuvremenu bilo je i poraza s reprezentacijom, i oproštaja i otkazivanja Srebrnih, a ruska iskra i čarolija traje i dalje i potpisujem - ta pozitivna energija pratit će reprezentaciju dok god uz nju bude Dalić, onaj isti samozatajni Dalić koji se kroz cijelu ovu godinu ponosa i slave moli “samo da me ne prebaci, da ostanem normalan”.
Tijekom čestih druženja oko knjige znao je i reći:
- Vidio bih kako bi me slavili da je Schmeichel nogom zakačio i u raspucavanju obranio drugi jedanaesterac Modriću, a mi ispali od Danaca.
Prati me ta alternativna strana povijesti, što bi bilo kad bi bilo, koliko se uistinu toga moralo poklopiti i biti vođeno nekom višom rukom, a Dalić uz to donijeti i genijalnih i pronicljivih odluka da bi se svima nama dogodio taj 16. srpnja, dan zajedništva i sreće.
Evo samo u deset točaka:
1. Da Finac Soiri u 90. minuti na Rujevici, u listopadu 2017., nije postigao pogodak za 1:1, izbornik Ante Čačić odveo bi Hrvatsku u Kijev. Zanosili bismo se kako je i bod kod Ukrajine dovoljan za dodatne kvalifikacije, a kako je momčad izgledala, vrlo izgledno je da bismo izgubili utakmicu i oprostili se od SP-a.
2. Dalić ne bi postao izbornik da je nakon noćne, očajničke smjene Čačića u Rijeci, Robert Jarni prihvatio Šukerovu ponudu. Ostala je legenda da je odbio riječima: “Sad kad je sve propalo, htjeli biste mene usositi…” Na milimetar su bili i Matjaž Kek i Nenad Gračan.
3. Zlatko Dalić poziv je dobio na vikend druženju u Splitu. On nije dvojio, sad ili nikada, znao je “da je lagano, ne bi mene zapalo”, jer u redovnim okolnostima nitko ga ne bi zvao, no drugi poziv stigao je tek u subotu prijepodne, na dan puta u Ukrajinu. Da je gospođa Davorka Dalić energičnije spustila rampu “što ti to treba”, da je koji dan ranije prihvatio unosnu ponudu iz Dubaija, da mu se ispriječio ego i da je ignorirao mobitel…
4. Momčad je upoznavao u avionu, a u Kijevu mu je prvi prišao Rakitić: “Ne osjećam se dobro, nisam spreman, bolje da ne igram.” Koliko bi trenera u cajtnotu zaključilo “čemu da nespremnog igrača šaljem u presudni boj”. Dalić nije, pridobio je Rakitića kroz razgovor i u njemu dobio aduta za uzlet u Rusiji.
Rakitić i Rebić
5. Smjenjivali su ga u HNS-ovoj loži već na uzvratu s Grčkom u Pireju čim je izborio plasman na SP, nudili Ancelottija, nisu mu htjeli u igri živaca dugo potvrditi Ladića za pomoćnika, planirali su ga smijeniti i na proljetnoj američkoj turneji uoči SP-a. Sve je stoički istrpio i odšutio.
6. Bez Dalića na kormilu, u Rusiji ne bi bilo Rebića i Strinića, koje je novi izbornik vratio u hrvatski dres, a oni to vratili partijama za pamćenje.
7. I Mandžukić mu je uoči SP-a došao s imperativom “neću na krilo, ili ću igrati špicu ili me nemojte zvati”. Koliko bi trenera odgovorilo “igrat ćeš ono što ti ja kažem” i zaključilo “i tako imam Kalinića koji ne trpi klupu…” Dalić je izabrao drukčiji put, a Mandžo je kao špica kreirao golove Nigeriji i Rusiji, brzopotezno nas izvukao s Dancima i zabio najvažniji pogodak u povijesti HR-nogometa - u 109. minuti Englezima za finale!
8. Da je Modriću stvarno Schmeichel nogom skinuo i drugi jedanaesterac u raspucavanju nakon onoga u produžetku. Dalić mu je naredio „ti moraš pucati“ i izbornika bi proglasili da jedini na svijetu nije vidio da kapetana ne smije slati drugi put na bijelu točku. A Luka bi ostao bez Zlatne lopte.
9. Uoči polufinala s Englezima složio je postavu bez Perišića. U razgovoru sa senatorima uvažio je njihovo mišljenje da ostavi Ivana u sastavu, a Perišić je zabio kao Chuck Norris za izjednačenje i kao Spiderman asistirao za pobjedu.
10. Na dan polufinala s Engleskom i Ante Rebić je zaključio da “ne može istrčati zbog ukočenog vrata”. Fizioterapeuti su se dali na posao, a Dalić si je postavio zadatak da Rebića pošto-poto dovede do stadiona. Ante se pred punim tribinama otkočio i letio terenom….
Evo, to je samo 10 detalja koji su ispisali povijest i omogućili da Dalić Hrvatsku ljeta Gospodnjeg 2018. učini najsretnijom zemljom na svijetu. Koliko god će on uvijek ponoviti da je to prvenstveno zasluga igrača i navijača, nema slikovitije potvrde koliko samo jedan čovjek može preokrenuti nogometnu povijest.
I ako stalno tražimo nadahnuće u ruskom pothvatu, kako pravi čovjek na pravom mjestu u pravom trenutku to može pokrenuti i u cijeloj Hrvatskoj.