Stipe Pletikosa 114, Ivica Olić 104, Vedran Ćorluka 103, Mario Mandžukić 89, Dražen Ladić 59 i Marjan Mrmić 14. To su brojevi nastupa za hrvatsku reprezentaciju koje su upisali članovi stožera i pomoćnici Zlatka Dalića. Ukupno su ti dečki 483 puta igrali za Hrvatsku!
I dok su Ladić i Mrmić ipak već iskusni trenerski lisci, koji iza sebe imaju neke trenerske epizode, Ćorluka, Olić i Mandžukić svoj su trenerski put krenuli krčiti u Dalićevom stožeru čim su izuli kopačke i završili igračke karijere. Olić jest u međuvremenu kratko trenirao CSKA, ali sukus priče je isti, malo koja reprezentacija iz svjetskog vrha ima tako neiskusan trenerski, no istovremeno iskusan igrački kadar u izborničkom stožeru. S toliko velikih imena...
Francuska staza
Primjerice, reprezentacija koja uopće ne ide tim putem jest Francuska. U stožeru Didiera Deschampsa nema donedavnih igračkih zvijezda, zanimljivo, prvi pomoćnik mu je Guy Stephan, čovjek koji je stariji od njega, a bio je ranije, između ostalog, već izbornik Senegala. Znači, ima i dobar CV samostalne trenerske karijere. Marcus Sorg prvi je pomoćnik njemačkog izbornika Hansija Flicka. Sorg nije stariji od Flicka, ali ima 51 godinu i dosta samostalnog trenerskog iskustva, primjerice, bio je na klupi Freiburga. Luis Enrique još traži nasljednika Jesusu Casasu, koji mu je bio prvi pomoćnik, tu funkciju trenutno u Španjolskoj obnaša kondicijski trener Rafael Pol.
Niti Gareth Southgate se u Engleskoj nije okružio zvučnim igračkim imenima, prvi mu je pomoćnik vršnjak, 51-godišnji Steve Holland, godinu je stariji Chris Powell, koji je bio premierligaški igrač, a kao trener imao je i nekoliko samostalnih epizoda. Niti u portugalskom stožeru Fernanda Santosa nema, zasad, bivših zaslužnih igrača, dok je kod Nizozemaca prvi suradnik Louisa van Gaala poznati Danny Blind, bivši reprezentativac, ali već i trener s iskustvom.
Thomas Vermaelen tek je završio igračku karijeru, ima 36 godina i odnedavno je novi član belgijskog stožera Roberta Martineza, u kojemu je jedan od suradnika i veliki Francuz Thierry Henry, koji ipak iza sebe već ima nešto trenerskog iskustva, bio je, recimo, prvi trener Monaca.
Danielle de Rossi, također, od ove je godine novo ime u stožeru talijanskog izbornika Roberta Mancinija, on je jedan od tih rijetkih koji su odmah iz kopački, poput Ćorluke, Mandžukića, Olića ili Vermaelana, dobili posao u reprezentaciji. Mancini je, inače, okružen bivši igračima, ali starije generacije, koji ipak imaju i većeg ili manjeg trenerskog staža. Tako su mu suradnici Alberico Evani i Atililo Lombardo, a tu je i Gianluca Vialli, čija je službena funkcija “vođa delegacije”, zapravo je Mancinijev prijatelj i čovjek od povjerenja sa značajnim trenerskim iskustvom.
A nekako najbliži Hrvatskoj jest stožer Argentine. Uz izbornika Lionela Scalonija, također bivšeg reprezentativca, u stožeru su Pablo Aimar, Roberto Ayala i Walter Samuel. Aimar je jedini od njih imao kakvo-takvo iskustvo, bio je izbornik U-17 reprezentacije i on je, nominalno, prvi pomoćnik, Ayala i Samuel priključili su se kasnije i njima je to prvi trenerski posao u karijeri.