Kao prije četiri godine u Rusiji, tako je hrvatska nogometna reprezentacija odradila više od sedam uobičajenih utakmica i na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Dok su 2018.do srebra došli nakon tri produžetaka i dva izvođenja jedanaesteraca, ovaj put su Vatreni odradili dva produžetka i isti broj raspucavanja jedanaesteraca. Dakle, u Rusiji 720 minuta žestoke borbe unutar 29 dana, a u Kataru 690 minuta, ali unutar manjeg vremena - 24 dana.

Turnirsko natjecanje je na ovim razinama iznimno fizički, a posljedično i psihološki zahtjevno. Malo je vremena za oporavak između dvije utakmice, a posebno teret napora igrači osjećaju kada zaredaju utakmice nokaut-faze. Imperativi utakmice dodatno troše energiju i potom uzimaju još veći danak i općoj fizičkoj spremi igrača. Upravo zato, i pogotovo na turnirskom natjecanju, nogometaši iznimno ovise o teamu fizioterapeuta. Oni su ti koji rješavaju nagomilani umor u mišićima, oni su ti koji pospješuju oporavak tijela za sljedeću utakmicu, oni su zapravo dio vatrenog tabora čiji je učinak praktično odmah iza učinka igrača na terenu, odnosno, izbornika u pripremi utakmice.

Prije četiri godine ondašnji fizio team Vatrenih bio je u besprijekornoj formi. Uz ondašnji liječnički tandem, dr. Borisa Nemeca i dr. Zorana Bahtjarevića, ogroman su posao od 0-24 odradili Nderim Redžaj, Nenad Krošnjar, Bojan Radanović i Mario Petrović. Kako su nam igrači svjedočili, nema šanse da bi oni izdržali onako žestok intenzitet natjecanja da im fizioterapeuti nisu pružili maksimalnu odgovarajuću podršku,

Ponos za sva vremena

Četiri godine kasnije, u Kataru, priča se ponovila i služi kao potvrda te visoke kvalitete unutar vatrenog tabora, ne samo igračkom, stručnom, nego i medicinskom. Uz doktore Sašu Jankovića i Eduarda Roda, opet su svoj veliki obol dali srebrni Nderim Redžaj i Nenad Krošnjar, a kojima su u Dohi “i okolici” pridružene mlade i vrijedne snage u liku i djelu Gorana Beloglavca, Miroslava Jamnića i Nevena Golubara. Primijetit ćete da je ovaj put bio jedan fizioterapeut više nego u Rusiji.

AFP

- Hvala što ste se sjetili i nas - kazao nam je Nenad Krošnjar, kojeg smo nazvali da bi nam prenio dojmove iz Katara.

- Iznimno smo sretni što je Hrvatska ostvarila još jedan povijesno veliki uspjeh, te što smo mi kao peteročlana ekipa fizioterapeuta, dakako uz doktore, dali doprinos tomu u okviru našeg posla. Još sam prepun dojmova, iako su prošla tri tjedna. Imamo kolega Redžaj i ja srebrnu medalju iz Rusije, ali osjećaj sreće je i ovom prilikom istovrsno snažan. Osvojili smo broncu, ali nekako je taj osjećaj s pobjedom u odlučnoj utakmici za medalju, u ukupnom doživljaju završetka Mundijala i dočeka u Hrvatskoj, još ljepši. Ponoviti dva puta zaredom osvajanje medalje na SP-u, pa to je senzacionalno! Biti dio te ekspedicije ispunjava nas ponosom za sva vremena.

Lakše je s petoricom

U Kataru, što se tiče teama fizioterapeuta, jedina je razlika u odnosu na prošle turnire bio broj ljudi.

- Pokazalo se ispravnim što smo htjeli i petog člana ekipe jer obim i intenzitet rada unutar tih 24-25 dana je izuzetan. U Kataru je bilo i viroza, niz onih koji su imali povišenu temperaturu, te se onda dogodi da i netko od nas dobije temperaturu. Tada nije uputno da bude s igračima jer najvažnije je da su oni zdravi. Zato je bilo mudro imati pet ljudi jer ako od četiri, koliko ih je dosad išlo na turnir, jedan ispadne iz ritma zbog viroze, ostaloj trojici je praktično nemoguće odraditi sve što reprezentaciji treba na ovako zahtjevnom natjecanju. Kad smo petorica, onda možemo kompenzirati ako jedan mora na poštedu.

U ritmu rada bilo je uobičajeno “nabrijano”. Fizioterapeuti su praktično 0-24 na raspolaganju igračima i u prosjeku na ovakvim turnirima spavaju 3-4 sata. Igrači već od jutra dolaze u njihovu “ordinaciju” - apartman na katu hotela - gdje se pripremaju za trening svaki sa svojim potrebama. Masaže, “tejpovi”, istezanja, terapije, što god treba, Redžaj, Krošnjar i ekipa su spremni. Na treningu su prisutni i što god zatreba odmah djeluju, a po povratku u hotel nastavlja se s masažama i drugim oblicima “oporavka” i pripreme, sve do kasnih sati. Nepisano je pravilo da stariji igrači vole doći na kraju dana i onda u miru prepustiti se snažnim “naletima” ruku fizioterapeuta na mišićima nogu, leđima ili vratnom dijelu.

- Naši su fizioterapeuti izvanserijski - kazao je još 1998. godine Zvonimir Boban, koji je jednog od ondašnjih vedeta teama, Tomislava Vrbnjaka, privolio na dolazak u Milan. Vrbnjak je potom toliko oduševio i druge Milanove igrače da su ga u klubu angažirali kao klupskog, a ne samo Bobanovog fizioterapeuta.

Nakon srebra u Rusiji od Luke Modrića, lidera srebrne generacije, čuli smo istovrsne stavove.

- Fizioterapeuti su iznimno važni ljudi za reprezentaciju. Njihov rad praktično presuđuje kakvog ćemo tonusa biti unutar turnira. Kvaliteta masaža i terapija je izuzetna. Naši fizioterapeuti imaju zlatne ruke.

Luka Modrić redovno ističe važnost fizoterapeuta

JOSE BRETON Nurphoto Via Afp

U Kataru je organizacija posla bila ipak jednostavnija nego u Rusiji.

- Imali smo sve što je potrebno, osigurano i unutar HNS-a, a i na licu mjesta od organizatora. Prednost je bila prije svega činjenica da nije bilo dugih transfera kao u Rusiji. Najduži put autobusom trajao je 40 minuta. Sve je to i nama olakšalo rad jer smo se brzo nakon utakmice vraćali u hotelsku bazu i tamo promptno tretirali igrače. U Rusiji smo na duža putovanja morali puno materijala i opreme (ambulantu) prenositi i vraćati, što je znalo biti vrlo naporno. Pogotovo kada bismo se po noći vraćali u kamp. Mislim da je bilo i puno jednostavnije u Kataru jer je cijela akcija trajala 36 dana, s obzirom da nije bilo priprema, nego su igrači došli direktno iz klubova, praktično s ligaških utakmica, spremni i u natjecateljskom ritmu. U Rusiji smo bili u pogonu čak 53 dana, puno je naporniji taj dril - kazao je Krošnjar, hvaleći i organizaciju Svjetskog prvenstva, fantastične stadione i svekolike top razine uvjeta za trening i rad.

Značajni slušatelji

O izvanrednom radu fizioterapeuta, o kojima nam igrači kontinuirano govore samo s komplimentima, bitno je naglasiti i njihovu dopunsku važnost. Naime, na sedam stolova u prostoriji za masažu i terapije ne sjedaju samo vrhunski nogometaši, kojima je potreban tretman za oporavak mišića i umanjivanje ikakvih fizičkih tegoba. Tamo liježu i ljudi, odnosno, igrači različitih osobnosti, koji svi imaju svoje probleme, dileme, potrebu da samo izbace neku veću ili manju muku iz sebe, kao i svaki mladi čovjek. Primjerice, neraspoloženje kritikom trenera, nervozu pred utakmicu, nezadovoljstvo svojom igrom... Fizioterapeuti su vrlo značajni slušatelji igrača i nerijetko je njihov doprinos kao ispovjednika vrlo važan da se problemi umanje.

No, to je njihova priča, koja nastaje i završava unutar ambulante. Izvana sjaji završni i čvrsti rezultat, u kojeg je važan dio sebe, između ostalih, ugradio i team fizioterapeuta. Red je barem podsjetiti na to…