Šanse legendarnog Vatrenog sve su manje: Krucijalne pozicije u reprezentaciji preuzima nikad mlađi dvojac?

Jedini minus im je neiskustvo, iako ih ni na tom planu ne treba podcjenjivati

Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 23. ožujak 2023. 20:05

Silaskom s reprezentativne scene Dejana Lovrena Hrvatska je ostala bez aktera četiri velika natjecanja (SP 2014, 2018, 2022, EP 2021). Sasvim je logično kako će početak kvalifikacijskog ciklusa za Euro 2024, koji slijedi u subotu na Poljudu, nagovijestiti novi stoperski tandem Vatrenih. Zlatko Dalić ovom je prilikom pozvao Joška Gvardiola (21), Martina Erlića (25), Josipa Šutala (23) i Domagoja Vidu (33/34), a sa Stanišićem (22/23) ima i petu opciju ako zatreba.

Tehnički gledano konkurencija za stoperske pozicije je vrhunska. Sukladno najavama kako će njegov taktički izbor biti s četvoricom braniča u posljednjoj liniji (4-3-3, 4-2-3-1), Dalić će subotnjim opredjeljenjem dva stopera nagovijestiti kakva je hijerarhija...

U Kataru su vrlo dobro funkcionirali veteran Lovren (tada 32) i najmlađi branič Gvardiol (20). Računa li možda Dalić da bi iskusni Vida mogao biti kompenzacija za Lovrenovo mjesto? Procjenjujemo li po dosadašnjim izborima, dojma smo da su Vidine šanse male. Istina je da u lideru grčke lige AEK-u igra standardno i dobro u tekućoj sezoni (23 utakmice, prosjek 87 minuta), ali reprezentativna statistika ukazuje da mu Dalić od Eura u lipnju 2021. daje malo prilika. Od EP-a je u 23 utakmice upisao tek četiri po 90 minuta (posljednja u lipnju protiv Francuske u Splitu, Liga nacija), u 13 navrata sjedio je na klupi, a dva puta je bio izvan konkurencije, uz četiri marginalna nastupa uglavnom na prijateljskim utakmicama. U kontekstu Eura 2024. Vida (u travnju 34 godine) bi igrao s 35 godina i dva mjeseca. Je li Dalićev izbor Lovren-Gvardiol u Kataru potaknut željom za iskustvom uz mladog talenta?

Dijelom vjerojatno jest, ali kako se moglo razumjeti iz Dalićevih tumačenja, Lovrenova dobra forma bila je temeljna da bi ga odabrao prije očekivanog Šutala...

U 12 nastupa Hrvatske na velikim turnirima izbornici (Blažević, Jozić, Barić, Kranjčar, Bilić, N. Kovač, Čačić, Dalić) imali su različite ideje po tom pitanju iskustva i potencijala. Najstariji tandem stopera (u liniji 4) bili su Bilićev izbor 2008. godine, kada su na Euru Robert Kovač (34) i Josip Šimunić (30) imali prosjek od 32 godine. Po općoj ocjeni Šimunić i R. Kovač bili su najbolji stoperski tandem tog Eura. Drugi najstariji tandem bili su Lovren i Vida na Euru 2021. (31,5). Najmlađi stoperi su igrali na SP 2002. (trojka Šimunić-R.Kovač-Tomas), 2014. (Lovren-Ćorluka) i 2022. (Gvardiol-Lovren), svi prosjeka 26 godina. Kad pogledamo trofejne turnire, onda je bronca ‘98. imala trojku stopera (Bilić-Štimac-Soldo) prosjeka 29,6 godina. U Rusiji 2018. Lovren i Vida imali su prosjek 28,5, dok je bronca u Kataru 2022. izborena uz prosjek 26 godina Lovrena i Gvardiola. Dakle, tri medalje sa sve mlađim stoperskim izborima...

Već uoči Katara činilo se da će Dalićev izbor za tandem stopera biti najmlađi u povijesti Hrvatske i aktualno sigurno najmlađi par u globalnoj konkurenciji. Joško Gvardiol i Josip Šutalo u rujanskom terminu Lige nacija odigrali su uvjerljivo protiv Danaca (2:1). To je vrijeme kada je Martin Erlić imao određenih fizičkih tegoba, a i fazu kada je u Sassuolu bio na klupi. U prvoj fazi (lipanjskoj) Lige nacija Erlić i Šutalo su oduševili svojim početnim nastupima i djelovalo je kako su uz tada odsutnog Gvardiola zalog za dugogodišnji mir na stoperskim pozicijama. No, Dalićev izbor za Katar bio je ipak Lovren, a ne Josip Šutalo. Možemo li onda očekivati da bi ovaj restart Hrvatske za operaciju Euro 2024 mogao revitalizirati promociju dva još mlada, ali i vrlo kvalitetna stopera? Ili je kontinuitet dobrih nastupa Martina Erlića u dresu Sassuola njegov adut kod Dalićevih promišljanja?

Ukoliko se izbornik odluči za tandem J. Šutalo - Gvardiol to će biti najmanje iznenađujući izbor. I to neovisno od činjenice da bi Hrvatska tako imala uvjerljivo najmlađi tandem stopera, čiji je aktualni prosjek 22 godine. Startaju li Šutalo (23) i Gvardiol (21) kao planirani prvotimci u kontekstu Eura 2024, oni bi u Njemačkoj imali 24 godine i četiri mjeseca (24,3) odnosno 22 godine i pet mjeseci (22,4). Prosjek bi im na Euru bio 23,4 godine. To je za dvije i pol godine mlađe od najmlađih hrvatskih stopera na svim dosadašnjim natjecanjima. I kako ukazuje aktualna lista stopera po europskim selekcijama, najmlađi tandem među jačim reprezentacijama? Je li to, kako neki tumače, hendikep za izbor Gvardiola-J.Šutala?

Za odgovor na to pitanje krenimo od nekoliko temeljnih pokazatelja. Najmlađi kandidat, Joško Gvardiol ima 21 godinu, ali je veći iskusio Europsko prvenstvo (2021) i Mundijal (2022). Po dobi vrlo mlad, ali po stažu već poprilično iskusan igrač. Josip Šutalo je navršio 23 godine i prvi veliki turnir odradio je u Kataru kao alternativa, uz jedan, ali vrlo vrijedan nastup u borbi za treće mjesto.

Dakle, Gvardiol i J.Šutalo su bili tandem u posljednjoj utakmici Mundijala, kao simbolika budućnosti koja počinje u subotu?

Faktor relativnog (reprezentativnog) neiskustva je zapravo jedini minus u analizi onog što reprezentaciji može donijeti taj tandem mladih igrača. Iako ne bi na tom planu trebalo podcjenjivati iskustvo Gvardiola (130 klupskih utakmica u HNL i Bundesligi, 30-ak u Europi plus 19 za Hrvatsku) te Šutala (90+14+4). Ono što se nameće kao najveći, a ujedno i najvažniji plus ovih igrača to je njihovo tehničko-taktičko umijeće. Kako Gvardiol (185 cm) tako i J. Šutalo (188) su fizički snažni i moćni igrači, što se za stopere drži temeljnim nužnostima pozicije. S njima oni mogu biti uspješni u skok igri (u obrani i napadu) i u duelima. Ono što ih posebno krasi u tom fizičkom smislu to je hitrina. U 29 natjecateljskih vatrenih godina sigurno nije bilo hitrijeg stoperskog tandema. No, ova dva igrača imaju i naglašenu tehničku vrijednost. Kako Gvardiol tako i J. Šutalo, kolokvijalno rečeno, znaju igrati i ne libe se to znanje iskoristiti u igri. Svejedno govorimo li o preciznim pasovima u niskoj konstrukciji, prodiranju s loptom iza prve linije suparničkog presinga ili doprinosu kombinatorici kada su visoko pozicionirani na postavljenu suparničku obranu.

Naposljetku Gvardiol i J. Šutalo su komplementarni jer je prvi temeljno lijevi, a drugi desni stoper. Dakako, u paru i s drugim kandidatima (Erlić, Vida...) oni se, kako iskustva prošle godine pokazuju, pojedinačno dobro slažu. Činjenica da kandidatura Gvardiola i J. Šutala djeluje aktualno najuvjerljivija te najmlađa, ne znači da njihov izbor ne bi bio podložan greškama. Stoga ako su oni trenutno prvi izbor treba ih strpljivo uigravati, korigirati i poboljšavati, a ne nakon prve eventualno neuvjerljive partije odmah dovoditi u pitanje...

Zlatko Dalić, dakle, ima vrlo ugodnu situaciju za izbor stopera, u kvalitativnom ali i kvantitativnom smislu. U kontekstu projekta Euro 2024., ali i skorašnjeg Final Foura Lige nacija u Nizozemskoj, logično bi bilo odabrati startni tandem i odrediti hijerarhiju, koja će biti ovisna samo o razini forme ili eventualnih ozljeda.

Stoperske pozicije na velikim natjecanjima

EP 1996.

Linija 3 - Bilić (27) - Štimac (28) - Jerkan (31) - prosjek 28,6 godina

SP 1998.

Linija 3 - Bilić (29) - Štimac (30) - Soldo (30) (Šimić (22)) - prosjek 29,6 godina

SP 2002.

Linija 3 - Šimunić (24) - R. Kovač (28) - Tomas (26) - prosjek 26,0 godina

EP 2004.

Linija 4 - Šimunić (26) - R. Kovač (30) (Tudor (26), Živković (28)) - prosjek 28,0 godina

SP 2006.

Linija 3 - Šimunić (28) - R. Kovač (32) - Šimić (31) - prosjek 28,6 godina

EP 2008.