Čudni smo mi nogometni svati. Do ne tako davno bilo je podosta onih koji su bili vrlo negativni prema Bruni Petkoviću. I prozivali su da šansu treba pružiti Petru Musi ili nekom drugom napadaču kojeg se promicalo u javnosti. Danas je u eteru teza kako je Petković igrač koji nasušno treba Daliću i reprezentaciji, te da je njegov oporavak, uz onaj Andreja Kramarića, ključan za poboljšanje ofenzivne igre Vatrenih.
Danas je, eto, Musa u statusu otpisanog jer nije iskoristio šansu u dvije utakmice kvalifikacija. Činjenica da je igrao u trenutku kada je reprezentacija drastično pala u učinku, i načinu igre, sigurno ima utjecaja na njegova izdanja. Musa je igrač koji je više realizator u kaznenom prostoru nego je pokretljiva špica koja će raditi za momčad čuvanjem lopte, razigravanjem suigrača i ubacivanjem u slobodni prostor. Objektivno, Musa doista nije pokazao stvari koje bi ga istakle kao potrebnu alternativu odsutnim napadačima. Slično kao ni Brekalo, koji se pojavio nakon više od godinu dana, ali je unatoč igranju na željenoj poziciji lijevog krila odao kako i dalje ne donosi razliku po boku.
Bez kemijanja
Musa i Brekalo imaju 25 godina i nije ih uputno definitivno “brisati” s Vatrenog popisa, a pogotovo ne Belju, koji je djelovao više u igri od spomenutih, i sa 21 godinom i te kako ima vremena i prostora da se razvija, napreduje i izbori za Vatrene perspektive.
Upravo je pitanje vremena i prostora ovog trenutka temeljna odrednica što reprezentaciji treba za finiširanje kvalifikacija za Euro 2024.. Hrvatska, naime, nema situaciju da nešto kemija s napadačkim (i inim) kadrovima jer je za manje od mjesec dana očekuju dva završna dvoboja u skupini. U njima se ne smije izgubiti ni bod ako se želi izboriti direktan plasman, uz uvjet mogućeg kiksa Walesa.
Za taj cilj u studenome Zlatko Dalić će imati dva nova napadačka rješenja, i to Brunu Petkovića za devetku i Luku Ivanušeca za lijevo krilo. U iduća dva tjedna vidjet će se i hoće li Kramarićev butni mišić biti oporavljen. Za to postoje dobre šanse s obzirom na to da nije u pitanju ruptura, kako se u medijima tretiralo dramatično (9 centimetra), nego hematom od udarca. To je vrlo bolno, prilično sporo saniranje, ali sukladno pauzi koja traje već tri tjedna, realno se može dogoditi oporavak do idućih reprezentativnih utakmica.
Kad vrednujemo kvalitetu, iskustvo i reprezentativni staž onda je logično kazati da bi povratak navedenih igrača već bitno promijenilo napadački DNK. Logično je i očekivati da će naši vezni igrači biti u boljem tonusu, a nadati se treba i poboljšanju klupskog statusa nekih drugih igrača koji manje igraju (Juranović, Stanišić, Sosa, Mario Pašalić...), odnosno kojima treba iskorak forme (Šutalo, Vlašić...).
Da bi Hrvatska vratila svoju standardnu formu i gajila ambicije velikog turnira nisu presudna 2-3 nova osvježenja, koja su trenutačno u trendu javnosti. Presudno je da reprezentacija kao momčad i blok bude u pravom tonusu, da ih stručni stožer kvalitetno pripremi za utakmice, fizički, taktički i motivacijski. Onda je bonus uključiti nekoliko novijih kandidata, ali više iz drugog plana nego kao “gotovo rješenja” za startnu postavu. Pogotovo to vrijedi za mlađe igrače i debitante, a kojih je imena pun medijski i promotivni prostor.
Više rješenja
U kontekstu činjenice da je Perišić out do ožujka, a da Oršić ima šansu zaigrati u veljači, očekivano je da će Dalić imati više rješenja za eventualno doigravanje za Euro u ožujku. Uz povratak Petkovića i Ivanušeca, već dobivamo startna rješenja. Ako se još oporavi i Kramarić, to je najmanje plus alternativa (s obzirom na pauzu) u napadu. Zatreba li “gotova” špica Dalić uvijek može reaktivirati Antu Budimira, čija je forma u Španjolskoj takva da mu je klub u 33. godini produžio ugovor za još četiri sezone!
U kontekstu napadačkog doslovnog osvježenja onda je kandidatura Roka Šimića prilično uvjerljiva. Naime, 20-godišnja devetka je iskoračio u RB Salzburg nakon dvije godine pripreme (posudba 2. liga, pa švicarska 1. liga), te je u 12 utakmica austrijske i Lige prvaka zabio 5 golova, uz jednu asistenciju. Ono što Šimića čini drugačijim je stil igre. Podsjeća na Mandžukića, ali je već sada vidljivo hitriji od slavnog Vatrenog centarfora. Šimić “rilja” u kaznenom prostoru, naporno je agresivan za suparničke obrane i izvan šesnaesterca, može pobjeći u prazan prostor, a uz to ima instinkt da se nađe u gol prilici, odnosno blizu gola kad je odbijanac. Drugi napadač koji može biti zanimljiv kao alternativa je Matija Frigan. Nakon iskoraka u Rijeci, pokazuje se solidnim na početku belgijske avanture (8 nastupa uz 2 gola, u slabašnoj momčadi Westerloa).
Frigan ima hitrinu, dosta je agresivan i okomit u igri prema naprijed.Napadačka priča Vatrenih je lišena klasnih vrijednosti koje su činile ubojitijom njenu ofenzivu (Šuker, Bokšić, Vlaović, Eduardo, Olić, Pršo, Mandžukić....), ali tu činjenicu do daljnjeg treba kompenzirati različitim profilima raspoloživih napadača, miksom iskusnih i novih nada. U nekom idućem vremenu moguće je da će se netko od “novih” profilirati u klasnu vrijednost, ali trenutačno nema takvog koji bi zaslužio odmah promociju u trenutku kada se lome kvalifikacije.
Kroničan problem
Hrvatska u kontekstu ofenzive, pogotovo otkako je otpisan Rebić, a ozlijeđeni su Perišić i Oršić, ima kroničan problem krilnih napadača. Ukoliko ljevokrilnim “tituliramo” Ivanušeca, koji ima vrijednost da pokrije tu poziciju, onda je i dalje gotovo neshvatljiv “vječni” problem manjka desnog krila. Držimo li da je Marko Pjaca uhvatio smjer povratka u kontinuitet igre, a posljedično i u kvalitetnu formu, pa kao takav i te kako ima što za dati reprezentaciji, treba imati na umu da je on “na svome” kao lijevo krilo.
U tom kontekstu čini nam se da bi Dalić mogao ozbiljnije razmotriti standarde Marca Pašalića. Aktualni napadač Rijeke je po vokaciji desno krilni igrač, a svoje vrline nagovijestio je u nekoliko “kasnih” nastupa U-21 reprezentacije. Pašalić ima 23 godine, a bliža prošlost ukazuje da je upisao dva nastupa i za prvu postavu Borussije Dortmund, i to s Bellinghamom. Da nema određene potencijale, to se ne bi moglo dogoditi, a druga je stvar zašto se kasnije nije zadržao u tom okviru. Činjenica je da je Marco Pašalić od rujna 2021. do kolovoza 2022. imao dvije teške ozljede, zbog čega je pauzirao ukupno 288 dana. To je sigurno usporilo njegov razvoj.
U Rijeci, bez obzira na to što HNL nije kao liga Petice, Pašalić je i slijedom prije navedenih potencijala (prepoznatih u Borussiji) odmah iskoračio. U 16 utakmica upisao je 6 pogodaka, uz 2 asistencije. Pašalić ima dobru hitrinu, vižljast je, odličnog šuta (ljevicom) s distance, i iz prekida. Ono što ga čini drugačijim je da iz Njemačke donosi naviku igranja u oba smjera.