Počelo je Svjetsko prvenstvo, veliki, spektakularni, mega događaj! Očekujem da će se u Rusiji igrati dobar i ofenzivni nogomet i jako me zanima vidjeti koji će trendovi prevladavati za idućih nekoliko godina. Siguran sam da će Rusija biti odličan domaćin, iz prve ruke znam koliko vole nogomet i koliko su gostoprimljivi, a na organizacijskom planu su već dokazani. Favoritima vidim redom Brazil, pa Španjolsku i Francusku, iako treba vidjeti kako će na Španjolce djelovati ova šokantna smjena izbornika. Njemačku vidim kao četvrtu snagu, ali više temeljem tradicije odlične turnirske momčadi, jer me igrama u posljednje vrijeme nisu uvjerili da imaju moć kojom su slavili u Brazilu. Potom slijedi grupa od 7-8 reprezentacija kao Argentina, Hrvatska, Portugal, Engleska, Belgija, Urugvaj, neka od afričkih selekcija, koje mogu puno, ali samo pod uvjetom da svi igrači odigraju jako dobro, a dvojica-trojica turnir života. Pojedinačno se ne bih upuštao tko će obilježiti prvenstvo, ali vjerujem da će to biti netko od napadača…
Važno je dobiti prvu
Eto, sad kad sam se načelno odredio, fokusiram se na Hrvatsku. Iz iskustva igrača i trenera jako dobro znam da je prva utakmica turnira izuzetno važna. To je i logično jer u skupini su samo tri susreta, trebaju vam odmah bodovi da biste imali jednostavniji put do prolaza. Svaki put kad je Hrvatska dobila prvu utakmicu (Turska ‘96., Jamajka ‘98., Austrija 2008.), osim na Euru 2012., prošli smo skupinu. Debi je važan i u psihološkom kontekstu, daje vjetar u leđa, olakšava pritisak medija i navijača. Pogotovo je tako ako se svlada direktan konkurent za prolaz…
Gledao sam Hrvatsku i djeluje mi je doista solidno. Ona će i u Rusiji sigurno djelovati dobro u polju, to je sigurno, jer ima Modrića, Rakitića, Badelja i druge znalce koji znaju držati loptu, kombinirati za dopadljiv nogomet. Eh sada, ključno je pitanje u rezultatskom kontekstu hoće li biti Hrvatska opasna po gol suparnika. Taj naš znani posjed može biti dvojaka oštrica ako se kontrola događa samo oko centra, jer gubitak lopte znači opasnu kontru suparnika. To smo mogli vidjeti, recimo, protiv Senegala.
Protiv njih i Brazila naši su imali dobrih i lošijih trenutaka. Dopala mi se kompaktnost momčadi u prvom poluvremenu s Brazilcima, iako moramo biti svjesni kako je prijateljski karakter utakmice ipak utjecao na ritmove i brzinu igre.
Slabo prisutni u završnici
Dakle, kao osnovno pitanje aktualne igre vidim dvojbu koliko će Hrvatska s tim posjedom postići golova. SP nije liga, to je turnir u kojem tri u skupini i do šest-sedam ukupno utakmica treba odigrati na dah, snažno i odlučno! Velike stvari, kao ‘98. može se postići prvo kad je dobra atmosfera te ona kroz dobre rezultate kontinuirano jača. Ponavljam, da bi reprezentacija odigrala veliki turnir svi igrači, njih 15-16 koje će koristiti izbornik, moraju odigrati dobro, a onda još dva-tri pojedinca odigrati turnir života! U Francuskoj smo mi imali Ladića koji je obranio sve živo u tri ključne utakmice, protiv Japana, Njemačke i Nizozemske, i usmjerio naš put. Šuker je postigao šest pogodaka, a Asanović je odigrao nevjerojatno, utakmice karijere! Zbog svega toga bili smo treći!
Tko će sada dati te golove? Netko će morati “poludjeti” ako se želimo uspeti više i visoko.
Ono što sam zamijetio, to je da je Hrvatska slabo prisutna u završnici, svejedno tko igra u napadu. Kramarić je djelovao odsječeno protiv Brazila, Mandžukić isto tako protiv Senegala. Posjed na centru se isplati ako vodiš dva razlike i želiš kontrolirati utakmicu, odmoriti obranu, iscrpljivati suparnika. No, ako Hrvatska ne bude bliža golu, ako se bokovi kao u te dvije utakmice ne pridodaju ofenzivi, onda će to što je malo igrača u suparničkom kaznenom prostoru biti velikim rizikom. Sam posjed može postati poguban…
Izbornik, naravno, zna najbolje što želi, kako se tko osjeća, koliko može ispuniti njegove zahtjeve. No, da bi Hrvatska djelovala opasnije, uvjeren sam da bi trebala igrati s dva napadača. Tada se suparnik ipak mora više stisnuti u defenzivi, paziti, jer Vatreni su znali u toj formaciji (4-4-2) djelovati jako dobro. Istina je da u takvom rasporedu nema osigurača ispred obrane, ali ne može se taktički sve pokriti, negdje se treba uzeti da bi se drugdje gdje treba dobilo. S obzirom na konkurenciju u napadu, mišljenja sam da bi reprezentaciji tako bilo lakše biti ofenzivno učinkovitija. Kad je u pitanju obrana, sukladno i strukturi igrača, po meni, Ćorluka bi trebao igrati. Naravno, pod uvjetom da je zdrav i spreman za igru. On je lider u reprezentaciji kad je obrana u pitanju i referenta točka za suigrače u defenzivnoj liniji. To što ga je u jednom sprintu Mane pretrčao… pa govorimo o igraču koji je pretrčao svakoga u ovoj sezoni. I Rebić je slično pobjegao Hummelsu i postigao gol, ali neće se sada izbornik Njemačke voditi po logici jednog detalja i ostaviti tog stopera kod kuće…
Uz Ćorluku vidim Lovrena, koji je odigrao sjajnu sezonu. Fokusiran je u zoni svoga djelovanja, gdje ima jasne obveze. I kad je takav, onda je najjači. Kada se dekoncentrira drugim stvarima, onda pada.
U sredini s Perišićem, Modrićem, Rakitićem, desno bih stavio Brozovića. Dobar je i u kombinatorici, ali se odlično kreće između linija, često dolazi u zonu šuta, a trkački je iznimno kapacitiran. Pogotovo je taj profil važan za desni bok, gdje se očekuje da bi Vrsaljko češće probijao stranu, pa ga treba i pokriti u defenzivnom dijelu.
‘Europski’ suparnik
U napadačkoj liniji dopada mi se ideja o dva fizički moćna i pozitivno drska igrača, kao Mandžukić i Rebić. Kramarić je također izvanredan kad igra u paru s još jednim napadačem, tu je i N. Kalinić, tako da Dalić ima slatke brige i mora odlučiti po osjećaju…
Nigerija je vrlo dobra reprezentacija, ima brzinu, ali ipak nije razina Senegala. No, očekuje nas slična utakmica odnosno suparnik, koji će pretežito igrati “europski”, dakle na (polu)kontre, prepuštajući našima posjed i vrebati trenutak da oduzmu loptu i brzo okomicom ugroze naš gol. Bitna će tu biti uloga vezne linije, jer mora odmah napasti suparnika s loptom i spriječiti brzu distribuciju.
Po mojem mišljenju, ključna prevaga bit će koliko će naši biti opasni u šesnaestercu Nigerije. Sretno, Hrvatska!