Mario Mandžukić u petak je svoju karijeru stavio ad acta. Jedan od najvećih koje je nogometna Hrvatska imala odlučio je prestati s 35 godina, mada se činilo da bi mogao potegnuti još koju. Jučer smo porazgovarali s ljudima koji su na razne načine bili dio njegove nogometne karijere. Jedan od njih jest svakako poznati hrvatski trener Mile Petković koji ga je u sezoni 2005./06. iz Marsonije doveo u Kranjčevićevu ulicu, u Zagreb.
- Kad je Marsonia ispala iz prve lige, formirale su se četiri druge lige. Mandžukića su u Marsoniji pratili neki moji prijatelji iz Vinkovaca. Poznavao sam njegovog oca Matu, a imao sam informacije o njegovim igrama. Moj kolega Buhač mi je kazao da takvog igrača kao što je Mandžukić nema u Vinkovcima. U to vrijeme Mario je igrao na desnom beku i u špici. Pogledao sam ga na utakmici u Đakovu, te još na nekim utakmicama. Tada sam vidio da bi bilo sjajno da ga dovedem u Zagreb gdje sam bio trener - kazao nam je u uvodu Petković.
Iako je znao tatu Mandžukića, nije imao njegov broj...
- Broj mi je dao Šime Buzov, koji je bio predsjednik Željezničara. Mato je s Mariom odmah drugi dan došao u Zagreb na razgovor s Draženom Medićem. Pojavio se i Mandžukićev menadžer Ivan Cvjetković. Bilo je to vrijeme kad je Zagreb imao odličnu momčad s puno mladih igrača, bili su tamo Brkljača, Pelaić, Mujdža, Vrdoljak, Labudović... Nikada se kao trener nisam bavio s visinom ugovora svojih igrača, ali sam uvijek inzistirao da uprave klubova poštuju ono što dogovore s igračima. No želio sam da Mandžukić bude u platnom razredu s najboljim igračima Zagreba. Znam da je održano nekoliko sastanaka između Medića i Cvjetkovića. Svatko je branio svoje interese, pa je zapelo. Rekao sam tada jednom i drugom "ne dozvolite da zbog vaših interesa propadne jedan dobar igrač!" Na kraju su se dogovorili.
Petković ga je stavio u momčad u 1. kolu HNL-a, 27. srpnja 2005. godine protiv Slavena Belupa, Zagreb je dobio s 3:1, a Mandžo je igrao sedam minuta te je uspio zaraditi žuti karton. Kolo nakon toga zaigrao je protiv Hajduka na Poljudu, Pjesnici su izgubili s 1:3, ali je Mandžo zabio pogodak.
- Njegov pristup je uvijek bio fantastičan, a uvijek je obavljao sve tehničko-taktičke zadaće, u tome je bio neumoran. Onako mlađahan, imao je tada 19 godina, bio je malo nestašan. Jednom sam prekinuo trening, počeo objašnjavati igračima što da rade, a onda ugledam da Mario iza mojih leđa - tehnicira! Tada sam mu kazao da za kaznu mora trčati tri kruga oko terena... Već tada se vidjelo da ima strašan potencijal, motorički je bio sjajan. Zanimljivo, nikad nije puno pričao. Kad bi ga neki stoper udario, samo je nakrivio glavu i - uzvratio! Niti jedan stoper ga nije mogao istući. Vraćao je batine. Njegova sjajna daljnja karijera nije me iznenadila, čestitam mu na svemu što je napravio - zaključio je Petković.
Mandžukić je iz Ulice Pjesnika preselio na istok grada, u Maksimir...
- Na njegovom dolasku u Dinamu inzistirali smo Zoran Mamić i ja. Tada sam ga vidio kao iznimno modernog igrača, a baš takve volim. Volim te agresivne igrače koji uvijek daju sve od sebe. Ali ne samo to. Znao sam da je Mandžo bio odličan igrač malog nogometa. To me, iskreno, najviše privuklo. Zato što ja volim napadačku igru, a tu mi je vrlo važan centarfor koji zna igrati, koji ima mekoću i zna surađivati sa suigračima. Zato sam i inzistirao na njegovom dolasku, vidio sam da je budućnost Dinama i hrvatske reprezentacije. Očekivao sam njegov uzlet, ali naravno u to vrijeme ipak nitko nije mogao predvidjeti da će napraviti takvu karijeru i igrati u takvim velikim klubovima - kaže nam Branko Ivanković koji je tada bio trener Modrih.
Priča nam Tanac da mu je Mandžo donio radosti u plavom klubu.
- On je bio igrač koji je zabijao između 15 i 20 pogodaka u sezoni. Kad se sjetim one čudesne utakmice u Amsterdamu protiv Ajaxa koji smo - morali dobiti. Mandžukić je svojom snagom i kvalitetom s Tadićem "ubio" Jappa Stama koji se nakon toga ostavio nogometa! Ponosan sam što sam bio dio njegove karijere, čestitam mu na svemu što je napravio, zahvaljujem mu za sve što je dao Dinamu i hrvatskom nogometu - zaključio je Ivanković.
"Trener svih trenera" Miroslav Ćiro Blažević dao je Mandži onaj poznati nadimak - đilkoš!
- Mandžukića je kompletna nacija doživjela na jedan specifičan način. On nikoga nije mogao ostaviti indiferentnim. Način njegovog igranja je takav da navijači odmah od njega naprave heroja. Mandžukić je bio hrvatski nogometni heroj! O njemu će se i dalje puno pričati, on je bezvremenska priča. Ne samo u Hrvatskoj nego i u svim klubovima u inozemstvu u kojima je igrao. Bio je jednostavno predodređen biti ljubimac navijača - kazao nam je Ćiro i odmah objasnio zašto mu je nadjenuo nadimak đilkoš.
- Uvijek sam ga volio, ali bio sam prema njemu uvijek strog. Znate ono kad je Slavonac mangup... Svojim rečenicama sam ga malo maltretirao u želji da stvorim od njega ono što je postao. Moja baka i moja majka su bile Slavonke, pa sam zapamtio da su neke ljude zvale - đilkoši. Đilkoši su mangupi, a on je bio mangup - kazao je Ćiro.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....