Rujanske svečanosti za Hrvatsku su se opet pokazale gorkim reprezentativnim ulaskom u jesen. To je jedna od manjkavosti reprezentacije koja, na stranu rezultat, iskazuje slabiju formu. Jedan od razloga tomu može biti da Vatrenima više treba da uđu u formu, pa u tom kontekstu gajimo nadu da će tako biti i ovom prilikom.
Naravno da je jedan od tereta ovosezonskom rujnu, kao što je bio prije dvije godine, da nam je kalendar natjecanja namijenio dvije super teške utakmice. I to u trenutku kada Hrvatska, kao više-manje svi ostali, nije u normalnom natjecateljskom procesu zbog svih poremećaja koje je donio koronavirus. Oni koji temelje kritiku igre u Portu upravo u tom argumentu, ipak trebaju imati na umu da Hrvatska nema širinu kvalitete kao, recimo, Portugal, Francuska, Španjolska i druge selekcije (naj)više europske razine. Što, naravno, nije nikakav alibi lošoj igri Vatrenih, odnosno pasivnom pristupu tako jakoj utakmici. No, mogu objasniti drastične razlike u dojmu moći, recimo s Portugalom, koja u regularnijim odnosima, dakle kompletnije i pripremljenije Hrvatske, sigurno ne bi bila ni približno iste razlike. To može biti ona točka samoohrabrenja u kontekstu perspektive sezone. Kao što ovi potresi u igri i posljedicama na atmosferu mogu donijeti nužno preispitivanje odveć u komfor uljuljanih odnosa i ponašanja u reprezentaciji. Zlatko Dalić o tome govori upravo u tom tonu, a danas ćemo protiv Francuske steći prve dojmove što po tom pitanju kani poduzeti...
Realno gledano, Francuska je, kao i uvijek, favorit protiv Hrvatske. Pogotovo protiv nekompletne Hrvatske. Objektivno rečeno, Liga nacija, i to u ovim terminima i intenzitetima, ne bi trebala biti doživljena imperativno natjecateljski. Hrvatska ima najvažniji cilj sezone, nastup na Euru idućeg lipnja, a sve utakmice do tada samo su prilika za veliku pripremu tog turnira. Zato izbornik ne bi trebao razmišljati u smjeru presudnosti rezultata. Koliko god je teško gubiti utakmice, pogotovo omjerom kao u Portu, i koliko god je točno da je atmosfera oko reprezentacije bitan faktor za njezino raspoloženje, najvažnije od svega je pokazati kvalitetan pristup, kompaktnost momčadi, taktičku disciplinu te ideju igre. Sve ono što će biti isti imperativ onda kada budemo kompletni i igrali za bodove na Euru. I logično, ključno je vidjeti tko što može na ovim relacijama, u specifičnim uvjetima pritiska jakog suparnika, kriznog trenutka, ali i očekivanja.
Francuska će igrati po svome, jer je kod Didiera Deschampsa, treneru čiji je mentalitet miks francuske ofenzivne ideje, ali i talijanske taktičke pragmatičnosti, uvijek važan rezultat i dojam. Francuzi su u prednosti jer im je prvenstvo počelo još 22. kolovoza, što znači da oni koji nastupaju u Ligue 1 već imaju dobar dril. S 3-4-1-2 bazirat će se na čvrstom središnjem bloku i brzoj tranziciji, ali i na faze “odmora” uz posjed lopte. Hrvatska može biti bolja nego u Portu već time ako bude agresivnija, zgusnuta u bloku, koncentriranija u posjedu i vrlo vrlo disciplinirana. Možda bi u 4-3-3 sustavu bolje pokrili teren kontra Francuza, jer bi defenzivno krila mogli pridonijeti čvrstoći u 4-5-1, a i naši vezisti u tri mogli lakše nametnuti posjed. Vidjet ćemo kako će Dalić složiti momčad, i nadajmo se da će biti hrabriji te jasno pokazati da su džokeri opuštenosti potrošeni. Već bi to bio važan iskorak za dalje. Činjenica da je povišena tenzija u taboru Vatrenih i oko njega po nama je uvijek dobar znak da bi reakcija igrača na terenu mogla biti odgovarajuća. Kad je tako onda će i lakše biti bolja Hrvatska.