Protiv Češke kao nominalno najjačeg suparnika u skupini L kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. u Americi, Kanadi i Meksiku, odlučio je Hrvatski nogometni savez domaćinstvo ukazati Osijeku. Bit će to 17. put od 1996. da će nogometna reprezentacija Hrvatske igrati u prijestolnici Slavonije, a jubilarni deseti put u službenoj, odnosno natjecateljskoj utakmici. Sedam puta Osijek je bio domaćin prijateljskim dvobojima kockastih.
Stari stadion Gradski vrt bio je domaćin u 14 dvoboja, a nova Opus Arena kao najmodernije zdanje u državi, ima uvodna dva domaćinstva i ovo u ponedjeljak, 9. lipnja, bit će treće. Podatak da su ulaznice koje su puštene u slobodnu prodaju planule za samo sedam minuta (!), najbolje govori da bi bila napunjena i tri ili četiri stadiona poput ovog, ali samo nešto više od 11.000 gledatelja imat će tu čast bodriti Dalićevu vrstu protiv Čeha. Traži se 12. osječka pobjeda da ugledamo sljedećeg ljeta i Kolumbovu Ameriku, a neka remiji i porazi ostanu na brojkama tri i dva.
Ljubav koja ne poznaje granice
Iako privredno i što je još gore demografski opustošena i devastirana, Slavonija je za Hrvatsku i prije i sada davala baš sve, a ta širom poznata široka slavonska duša “lega” i “legica” uvijek se radovala svakom dobronamjernom gostu, časteći svim onim što ima, a ako nema trebalo je izmisliti. Rakijica i kulen (ili kulin kako se češće kaže) odmah nakon buđenja, a onda doručak bolji od čuvenog engleskog, dok ručku ili večeri ne bi pozavidjeli ni najelitniji svjetski restorani. Tko neće meso i kobasice, tu je “fiš” s barem pet vrsta riječnih riba, a kad krene tamburica svi uglavnom završe na stolu, dok se oni ispod pred jutro nikada ne broje jer novi dan je i novi kirvaj (kirbaj) na nekom drugom mjestu.
Tko je bar jednom prošao slavonska sela i gradove ljetom, zna dobro kakav je to život iz nekih drugih i boljih vremena i što su Bartolovo, Miholjevo, Ivanje, Rokovo, Petrovo ili Emerikovo (tko nije vidio velika mjesna slavlja i ne zna što je propustio), a tko voli nogomet onda zna da je najveći kirvaj za Osijek bio kada u njega dođe hrvatska reprezentacija. Još od transparenta “šorom, šorom hladom, ide Šuker kradom”, kojeg je legendarni Željko Katavić Beli promovirao u estonskom Tallinnu 4. rujna 1994. u prvoj i povijesnoj kvalifikacijskoj utakmici Hrvatske za debitantsko Europsko prvenstvo 2006. u Engleskoj, znalo se da je to ljubav koja ne poznaje ni granice, ni mjeru.
Beli je nažalost preminuo 2012. sa samo 56 godina, ali njegov navijački trag ostao je za ova i buduća vremena kada će i oni koji su silom (ne)prilika napustili Slavoniju sada iz nekih tamo irskih, njemačkih ili švedskih oaza, ipak pohrliti tamo gdje je duša vrednija od zlata. Ujedinjeni u emociji tog nevjerojatnog sporta, nošeni hukom i pjesmom s tribina i hrvatski nogometaši odužili su se Osijeku na poseban način, uvijek bespoštednim pristupom, ali i rezultatima koji su se unatoč dva poraza u 16 utakmica ovdje, uvijek uklopili u završni uspjeh i ispunjenje primarnog cilja kvalifikacija.
Prvo prijateljske utakmice
Čak su i prijateljske utakmice bile najava sjajnih ostvarenja na velikim natjecanjima, a s njima su i počeli dolasci u Gradski vrt. Prvi dvoboj u Osijeku odigran je 10. travnja 1996. i vrsta izbornika Miroslava Ćire Blaževića je s visokih 4:1 porazila Mađarsku. To je bila najava odličnog nastupa na Euru 1996. u Engleskoj gdje je Hrvatska ispala u četvrtfinalu od Njemačke, uz kontroverzno suđenje Šveđanina Sundella. Dvije godine kasnije istim rezultatom je 22. travnja na Dravi pala i Poljska, da bi u srpnju 1998. uslijedila Ćirina povijesna svjetska bronca u Francuskoj.
Još sretnije proviđenje Osijek je bio 2018. kada je izbornik Zlatko Dalić u Gradskom vrtu 8. lipnja imao posljednju provjeru pred put na Svjetsko prvenstvo u Rusiju. Pobijeđen je Senegal rezultatom 2:1 uz pogotke Ivana Perišića i Andreja Kramarića i čak 16.000 navijača na tribinama. Malo više od mjesec dana kasnije Hrvatska se iz Rusije vratila sa srebrnim kolajnama, a nikada nećemo prežaliti što nisu bile i zlatne jer su mogle biti.
Prvu službenu utakmicu Osijek je dočekao 24. ožujka 2001. u kvalifikacijama za SP u Japanu i Južnoj Koreji, a suparnik je bila Latvija. Takvu čast Osječani su popratili pečenjem vola ispred stadiona (hvala bivšem predsjedniku NK Osijeka Tihi Maršiću, koji nas je također prerano napustio), a rezultat je bio onih omiljenih 4:1, treći put u nizu nakon Mađarske i Poljske. Za brojku tri vezan je i najčešći gost u gradu na Dravi, a bio je to Wales. Dolazili su Velšani i u prijateljskoj utakmici i u izlučnim ogledima za EP i SP, ali svaki put potpisali su kapitulaciju i izgubili. No, dolasci njihovih navijača pamte se po odličnoj atmosferi, oni su se savršeno uklopili u praznično slavonsko raspoloženje kada jutra najkasnije sviću.
Jedini poraz
Pamti se i najuvjerljivija pobjeda ovdje kada je 13. listopada 2014. Azerbajdžan poražen 6:0 u kvalifikacijama za EP 2016. u Francuskoj, dok je jedini poraz na Gradskom vrtu upisan baš u posljednjoj utakmici na njemu, odigranoj 3. lipnja 2022. protiv Austrije u skupini Lige nacija A. Bilo je to tek drugi put da Hrvatska nije postigla pogodak u Osijeku, a prvi je 7. rujna 2002. kada je u kvalifikacijama za EP završilo 0:0 s Estonijom, a tadašnji izbornik Otto Barić je u napad gurnuo i stopera Stjepana Tomasa, ali ni to nije pomoglo.Velebna Opus Arena nije bila sretna u svojoj premijeri jer je 12. listopada 2023. u kvalifikacijama za EP slavila Turska s minimalnih 1:0, ali pobjednička staza utabana je već u drugom pokušaju jer je 8. rujna 2024. u skupini Lige nacija A svladana Poljska rezultatom 1:0. Luka Modrić pogodio je u 52. minuti iz slobodnog udarca kojeg je izborio Bruno Petković, a novi osječki stadion podsjetio je na sve lijepe pobjede sa starog.
Novi sastanak je u ponedjeljak, novi nogometni kirvaj ili kome je draže kirbaj za Osijek i Slavoniju ravnu...
Komentari (0)