Filip Ozobić novi je reprezentativac Azerbajdžana, to je sada i službeno. Borna Sosa nije uspio odjenuti dres Elfa, ali on će braniti boje “Milli komande“. Dobio je odobrenje FIFA-e koja je ovaj tjedan pozitivno riješila zahtjev za prijelaz iz hrvatskog u azerbajdžansko nogometno državljanstvo. Šansu za debi imat će već 1. rujna na gostovanju kod Luksemburga u kvalifikacijama za SP.
Ozobić je igrao za sve hrvatske reprezentacije, od U-16 do A vrste, nosio je dres Vatrenih 60 puta. Na Euru U-19 odigranom 2010., na kojem je Hrvatska bila u polufinalu s ekipom u kojoj su igrali Vrsaljko, Ademi, Kramarić, Andrijašević... uvršten je kao jedini Hrvat od UEFA-e u najbolju momčad turnira, a nastupio je i na SP-u U-20.
Kad su Ladić i Dalić vodili reprezentaciju do 21 godine dali su mu priliku kao 17-godišnjaku koji je tada bio u moskovskom Spartaku. Slovio je za velikog talenta. Međutim, kasnije ga je karijera odvela u Azerbajdžan, Dalić ga nije vidio među Vatrenima, pa su mu jedini nastupi za najbolji sastavi ostali u prijateljskim susretima na turniru u Kini pod Antom Čačićem. S Čileom i Kinom.
Kako ti dvoboji nisu bili službeni, nisu ni predstavljali prepreku u promjeni države. Budući da je rođen 8. travnja 1991. dobio je pravo potpisati za drugu reprezentaciju jer zadovoljava sve kriterije koji se traže. Nije bio stariji od 21 godine kad je igrao za Hrvatsku, a u Azerbajdžanu u kontinutetu živi već pet godina, što je uvjet za igrače koji podrijetlom nisu vezani za državu kojoj su se priklonili.
Izbornikova dobrodošlica
- Nazvao me izbornik, Talijan Gianni de Biasi, i priopćio da sam dobio zeleno svjetlo FIFA-e, te sam odsad igrač Azerbajdžana. Poželio mi je dobrodošlicu u nacionalnu vrstu, obećao sam pomoći koliko najviše budem mogao. Zadovoljan sam, Azerbajdžan ima dobru ekipu u kojoj ću biti u prilici pokazati svoje kvalitete - kazao nam je Ozobić, koji se s klubom Karabahom ovaj vikend vratio u Baku nakon priprema u Austriji.
De Biasi je doveo Albaniju na Euro 2016. Puno očekuje od vas?
- Nismo o tome sada razgovarali, ali da me želi u ekipi znao sam od ranije, jer još proljetos smo se našli i tada mi je izložio planove o mojem nastupu za Azerbajdžan. Poštujem to. Drago mi je što je sve pozitivno riješeno. Dao sam zahtjev, potpisao papire za FIFA-u i eto, stigla je i potvrda. U Savezu su mi odmah kazali da će biti u redu.
Što vas je kao Hrvata ponukalo da igrate za Azebajdžan? Je li to izazov?
- Znate da Hrvatska ima jako dobru reprezentaciju, da je konkurencija velika i da nisam dobio šansu. Pomirio sam se s time da među Vatrenima neću imati priliku, napunio sam 30 godina, nisam ljut zbog toga. Realan sam. Ostale su mi dvije opcije - odreći se zauvijek reprezentativnog nogometa ili odjenuti dres Azebajdžana. Izazov je igrati za Azerbajdžan jer ima dobru momčad, može biti opasan mnogima, a za mene je to šansa da zaigram u reprezentativnom nogometu i protiv najboljih na svijetu. Eto, u skupini smo s Portugalom, uskoro bih se mogao naći sučelice Ronaldu...
Hrvatskoj je Azerbajdžan bio nezgodan, ali ipak je to momčad koja se nikad ne plasira na glavne turnire.
- Ima kapacitete za bolje rezultate. Lijepo je biti dio reprezentativnih priredbi i igrati takve susrete. Jasno je da je Hrvatska jača od Azerbajdžana, međutim, vidjeli ste da u dva navrata u Bakuu nije uspjela pobijediti. I u Zagrebu je jedva dobila 2:1 u finišu susreta.
Je li vam Azerbajdžan prirastao srcu?
- Svakako. Izvrsno se osjećam, nikad u pet godina nisam imao nikakav problem, sve najbolje mogu reći o toj državi.
Koliko se osjećate Azerbajdžancem?
- Uklopio sam je u zajednicu i bit će mi drago pomoći koliko god mogu. Razgovaram uglavnom na ruskom jeziku, koji sam odavno naučio u Moskvi, većina ljudi ga ovdje zna. Međutim, mlađi igrači već slabije govore ruski, pa i ja učim azerbajdžanski kako bih se s njima što bolje sporazumijevao u igri. U restoranima, trgovinama i na drugim javnim mjestima ruski je i dalje dovoljan. No, to je proces, lokalni jezik sve više ide u prvi plan.
Prva utakmica je 1. rujna u Luksemburgu. Potom 4. rujna gostujete kod Irske, pa 7. rujna imate domaći susret u Bakuu s Portugalom.
- Veselim se prvim nastupima, jedva ih čekam. Vjerujem da će to biti ti dvoboji u rujnu.
Doći će prijatelji
Potom u listopadu slijede domaći ogled s Irskom i gostovanje u Srbiji 12. listopada.
- Taman imam priliku uigrati se s reprezentacijom do gostovanja u Srbiji, jer na tu utakmicu sigurno će doći moji prijatelji iz Hrvatske kako bi navijali za mene. Ne bude li opet problema s koronom. Moram biti pravi taj dan - nasmijao se Ozobić.
Što očekuje u skupini?
- Azerbajdžan je krenuo s porazima od Portugala i Srbije, oba su bila minimalna. Nadam se ćemo pokazati dobar nogomet i nekome pomrsiti račune. Realno je Portugal najkvalitetniji, a Srbija glavni kandidat za drugo mjesto.
Jeste li naučili himnu Azerbajdžana?
- Nisam još.
Igrači pjevaju himnu?
- Pjevaju, moram poraditi na tome. Treba mi učitelj u Bakuu.
Jeste li već odjenuli državni dres? Za probu?
- Ne. Čekam taj svečani čin. Bit će u rujnu.
Što vam kažu prijatelji?
- Podržavaju me što ću igrati za Azerbajdžan. Imam punu potporu jer znaju mi je ovdje odlično, kao i da me Hrvatska više nije vidjela u svojim planovima. Nisam birao jer nisam imao što birati. Da je Hrvatska na mene računala i da sam dobio poziv, naravno da bih igrao za Hrvatsku.
Je li vam žao što nikad niste postali hrvatski A reprezentativac? Osim tog jednog turnira na kojem je zapravo bila ekipa HNL-a? Kako tumačite da ste prošli sve uzraste i onda stali prije te zadnje stepenice?
- Imao sam ozljede u najgore vrijeme, pogotovo u Hajduku. To me jako omelo. Šteta, ali što da radim? To je život. Događa se. Ne žalim ni za čime. Ne razbijam glavu da sam trebao više - kazao je Ozobić i dodao:
- Moglo je biti bolje, ali i gore. Nije stvar u tome da nisam dovoljno ambiciozan, nego nastojim biti objektivan. Pitaju me zašto sam toliko dugo u Azerbajdžanu. Zato što je super. Igrao sam dvije sezone u Gabali, tri u Karabahu. Kvaliteta života je izvrsna, uvjeti sjajni, tretiraju me kako samo poželjeti mogu, nisam imao razloga tražiti nešto drugo.
Što očekujete još u karijeri?
- Pet-šest godina na vrhunskom nivou, puno europskih utakmica i naslova prvaka. Budem li zdrav, bit će uspjeha.
Jeste li bili na kojoj utakmici Eura u Bakuu?
- Nisam, jer imali smo treninge. Gledao sam na televiziji. Lakše je sada je nema toliko korone, niti restrikcija.