Omiš nikad nije bio na nogama kao lani u finišu Svjetskog prvenstva i na dočeku Ivana Perišića. Tih se noći nije spavalo. A sličan spektakl, s posebnom aromom Ivanova nastupa pred svojim sugrađanima priprema se za 31. svibnja i dolazak hrvatske reprezentacije…
- Kako smo privoljeli Hrvatsku u Omiš? Pa to vam je nastalo iz čiste zezancije - kazao nam je Frane Jurčević, dvostruki Ivanov vjenčani kum, pritom se Frane oženio baš lani nakon ruskog srebra, a ujedno je i član Izvršnog odbora kluba.
- Razgovarali smo - koga ćemo dovesti za sto godina kluba? Bubnuo sam - ajmo Hrvatsku! Tajnik Rogošić se smijao, ali nazvali smo Ivana, koji nam se stavio maksimalno na raspolaganje, odradio je početne najvažnije pregovore i proslijedio nama da dalje vodimo brigu o tome. I eto, završilo se. Izbornik Zlatko Dalić nam je išao potpuno ususret, njegova je velika želja bila da hrvatsku reprezentaciju vrati u Dalmaciju, ovo je prvi korak.
Kad ste ‘ispalili’ - Hrvatska, koliko ste vjerovali u realizaciju?
- Bila je to čista zezancija.
Ali Jurčević se nije primio samo organizacije nego i ‘tesaja stature’ jer nada se da će trener Ante Vitaić i njemu dati šansu na terenu. Štoviše od prve minute, nikad nije gorio od većeg motiva…
- Nisam igrao nogomet dvije i pol godine, na fotografijama sam sličniji bačvici nego nogometašu, ali nije tako strašno. Najvjerojatnije ću zaigrati, samo trebam se malo pripremiti.
Rano ste se ostavili ozbiljnog nogometa.
- S 23 godine. Mnogi bi rekli - mogao sam uspjeti, bio sam veznjak, ali jednostavno nije to bilo to. Upisao sam fakultet i išao dalje.
Perišić i on krenuli su zajedno.
- Je, kako ne. Startali su skupa, pratili jedan drugoga u nogometu. Kad je on otišao u Francusku, ja sam se zaputio u Slavoniju, u Osijek. Prijatelji smo cijeli život, on je meni vječani kum i ja njemu. Sad ću igrati ‘flaster’ na Ivanu - smije se Jurčević.
To bi mu mogao biti jedan od čvršćih flastera.
- Ma, rekao je da će me u prvih deset minuta poslati u bolnicu.
Bojite se neke finte koja će vas smjestiti na nosila.
- Bojim se jedino njegove brzine, a nije mi zaprijetio driblingom nego da će startati ne mene s dvije noge. Tako mi komuniciramo kroz šalu… Moram se spremati kao nikad.
Koji se Omišanin ne bi htio ogledati s Vatrenima. A kakve su reakcije građana?
- Već sam primio tridesetak poruka za karte, za razne stvari. Svi su oduševljeni, svi bi došli, majke, očevi, svi zovu… Jako će biti teško ispuniti svakom želju. To će biti praznik za sve ljude u Omišu. Grad je stao iza nas, poduzet će se mjere da teren bude u top stanju.
U Omišu je to ozbiljan organizacijski posao jer cesta bi mogle biti zakrčene.
- Definitivno, već počinje ljeto, gužve će startati, bit će zanimljivo to sve posložiti.
Možda da objavite proglas 31. svibnja, ‘danas u Omiš mogu ući samo oni koji imaju ulaznicu’?
- Ha-ha, to je nemoguće…
Spominje se montažna tribina, uz postojeću koja prima 3,5 tisuće gledatelja, moglo bi se naći mjesta za 5-6 tisuća ljudi... Za Perišića je i gledajući sa strane vidljivo da baš voli Omiš. Jedan je od Vatrenih koji se najviše druže sa starim prijateljima iz djetinjstva.
- Nismo izlazili često s podacima koliko je klubu poslao kopački, opreme, lopti… Tu se radi o preko četiristo pari kopački, počevši od kada je igrao za Borussiju Dortmund. Tada su svi naši momci u klubu bili Kagawa, Götze, Reus… U njihovim kopačkama. Svaki put kad nečega fali, pošaljem mu poruku i on to u mjesec dana riješi.
Jurčević često ide na Perišićeve utakmice…
- Kako ne, mogu reći na svaku domaću. Eto upravo imam let iz Zadra za Milano, na derbi s Juventusom.
Postali ste veliki navijač Intera?
- Ma, veliki navijač Ivana. Ali sad mi je to postao i posao. Krenuo sam u agentske vode, počeo sam se baviti menadžerskim poslom ima već četiri mjeseca, a Ivan mi je prvi igrač kojeg zastupam. Iz prijateljskih to je krenulo u neke druge smjerove. Samostalno radim, no imam i dobar tim ljudi oko sebe. Ma, nije to sad bitno, tema je stota godišnjica kluba i Hrvatska u Dalmaciji. Jako smo ponosni. Hvala izborniku, gradu Omišu i najviše Ivanu - konstatirao je Jurčević.
Poslao nam je fotografiju s lanjskog treninga na kojem je radio s Perišićem u Omišu. Kakav je izazov pred njima, morat će trenirati kao komandos, da ne bi zbilja za deset minuta bio aut. Za Omišane će ta utakmica definitivno biti puno više od same nogometne igre. Intrigantna lokalna i nacionalna priča…
