Zlatko Dalić ostao je ustrajan da u crijevnoj virozi i temperaturi čak osmorice igrača noć prije i na dan utakmice s Azberbajdžanom ne traži alibi. Ni kad je to došlo do medija izbornik, koji taj problem nije htio ni spomenuti, nije želio izaći s bilo kakvim komentarom. S virozom ili bez viroze Hrvatska je trebala dobiti tu utakmicu, Dalićev je stav.
Pitao je igrače mogu li, odgovorili su - možemo. Svi do jednoga. Sedmorica su startali u prvoj postavi. To što nisu bili u stanju živjeti bez WC školjke, toliko da se doktor Zoran Bahtijarević zabrinuo kako će i tijekom utakmice biti sprintova do nje, za mnoge bi djelovalo kao jeftino traženje izlika. No, kako god se postavili prema toj činjenici, na energiju čovjeka ostavi traga, što dijelom može objasniti golem pad u igri. Ali samo dijelom... Bio bi show da je koga “zašarafilo” tijekom igre, međutim lijekovi su djelovali.
Vjerojatno je najjače udarilo Marcela Brozovića. Nisu svi imali jednake muke. Veznjak Intera koji je u Slovačkoj pretrčao 12,5 kilometara podlegao je i temperaturi i “divljanju crijeva”. Liječnici su sve činili da ga saniraju, kao i ostale. Tijekom poslijepodneva temperatura je pala i odlučio je igrati. I za vrijeme susreta Dalić ga je zvao, pitao - može li, odgovorio je opet potvrdno, kao i u hotelu. Malo će koji igrač, nakon odlične utakmice u Trnavi i golemog odjeka u javnosti kazati “ne”, ako ga nije baš skršilo.
- Točno je da je Brozović igrao pod tom poteškoćom. Tijekom noći dobio je temperaturu i počeo osjećati probleme koji su ga pratili cijeli dan. Sve do dva sata pred susret, polaska autobusa na stadion - kazao nam je Miroslav Bičanić, negdašnji reprezentativac, a sada Brozovićev zastupnik.
Dalić drži da nije imao pravo bilo kome od junaka iz Slovačke kazati - nećeš igrati! Ponovio je istu postavu, zamjera si jedino što nije ranije mijenjao.
- Nitko u reprezentaciji očito, koliko vidim, nije htio tražiti opravdanja. Ali zanimljivo bi bilo da je tko morao tijekom utakmice juriti na zahod. Takvo nešto još nisam vidio na najvišoj razini nogometa. Jesam na prijateljskim susretima ili nekim nižim ligama - dodao je Bičanić.
- Sjedio sam baš nedaleko od naše klupe i čuo Dalića kad je zvao Brozovića tijekom igre je li sposoban nastaviti dalje, Marcelo je odgovorio da može.
Možda je lakše razumjeti i zašto je ostao nedorečen u reakciji kod gola Halilzadea, iako stoji i da je imao žuti karton pa je možda bio i previše oprezan.
Hrvatska je u Bakuu igrala dobro svega 15-20 minuta, potom je padao tempo, a nastojalo se sa što manje potrošnje energije kontrolirati dvoboj. Posljedice ovakvih zdravstvenih problema znaju se još neko vrijeme osjećati na fizičkom stanju sportaša, što se Vatrenima dogodilo uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine. Taj Mundijal nisu dobro odigrali, ali ni tada iz toga nisu pravili alibi. Igrači znaju na teren izaći s raznim problemima pa se o tome puno ne priča...
Muke 2006. u Wolfsburgu
Vatreni su veći igrali u sličnom zdravstvenom stanju, ali sada već davna generacija. Uoči SP-a 2006. godine, dogodilo se u Wolfsburgu da je čak desetak igrača imalo crijevnu virozu, pojedini temperaturu. Odradili su prijateljski dvoboj s Poljskom i izgubili 1:0. Strijelac je bio Euzebiusz Smolarek. Izbornik Zlatko Kranjčar tada je mogao napraviti šest zamjena, u igru su ušli: Buljat, Bošnjak, Balaban, Jerko i Ivan Leko i Tokić. U prvih 11 bili su: Butina - Šimunić, R. Kovač, Šimić - Srna, Vranješ, Modrić, Babić - Kranjčar - Olić, Klasnić.