Statistički podatak koji će odzvoniti uoči dvoboja Rusije i Hrvatske jest da naša reprezentacija od Rusa još nikad nije izgubila.

U četiri dosadašnje utakmice Hrvatska je dvaput remizirala u kvalifikacijama za Euro 2008. godine, jednom slavila u prijateljskom susretu, te jednom, ono što najviše pamtimo, prošla nakon jedanaesteraca na Mundijalu u Rusiji.

Tih 2:2 iz Sočija i drama u raspucavanju s bijele točke, ha, valjda napamet znamo sve o toj utakmici, koliko smo je puta pogledali. Zapravo, bila je to večer kad je ova generacija, predvođena Lukom Modrićem, konačno izašla iz sjene Vatrenih. Jer, polufinale je bilo je dovoljno za takav pothvat, ulazak u finale korak kojim je ‘18. nadmašila ‘98.

A ta je kolokvijalno zvana “Modrićeva era” i počela u Rusiji još 2006. Prva kvalifikacijska utakmica sa Slavenom Bilićem na klupi, mladi Luka, Eduardo, Ćorluka, pa i Kranjčar, uz neke iskusne lisce poput braće Kovač, Rapaića, Pletikose...

Luka Modrić, Eduardo da Silva, Vedran Ćorluka

PAUN PAUNOVIC/CROPIX Cropix

Afera Fontana

Tri dana ranije čuvena “afera Fontana” kad su Srna, Olić i Balaban pobjegli iz čateškog kampa i završili u narodnjačkom klubu, te time sebe izbacili iz kadra za utakmicu. Guus Hiddink, ruski izbornik, bio je tada trener snažne reputacije, Bilić još “gušter” među velikim dečkima, u Moskvu je Hrvatska otišla već prežaljena. Ali, bilo je dobro, završilo 0:0, moglo je i pobjedom, u Moskvi je Bilić dobio potvrdu, a javnost saznala, da bi pred Hrvatskom moglo ipak biti uspješno razdoblje.

U uzvratu tih kvalifikacija, idućeg ljeta 2007. u Maksimiru, kad smo već znali da imamo respektabilnu družinu i kad su “Bilić Boysi” bili pravi hit, Rusija se uspjela izvući. Opet 0:0, uz dominaciju Hrvatske, nekoliko velikih šansi, ali Eduardo nije imao svoj dan...

Jedinu pobjedu protiv Rusa u 90 minuta upisala je Hrvatska Ante Čačića, u studenom 2015. u Rostovu. Prijateljska utakmica, ali bila je važna za atmosferu i kao priprema za Euro u Francuskoj, pokazali su se “kockasti” u jako dobrom svjetlu. Fjodor Smolov, koji je i sad u reprezentaciji, zabio je za 1:0, ali Brozović, Kalinić i Mandžukić preokrenuli su rezultat i donijeli nam visoku pobjedu.

Za sva vremena

Četvrta, ta čuvena, najdraža, najvažnija, za sva vremena. Iz Sočija. Prvo Čerišev za Rusiju, pa Kramarić za Hrvatsku. Pa Vida za 2:1, pa Fernandes za 2:2. I onda jedanaesterci, odlični Subašić i hladnokrvni Rakitić. Za polufinale, za vječnost! Znamo da nam Rusi to još uvijek pamte i da će imati, sigurno, dodatan motiv. Iako i sami kažu da to uopće nije ista utakmica. Valerij Karpin, praktički, kao Slaven Bilić 2006. godine, počinje slagati novu reprezentaciju. I ni sam, vjerojatno, ne zna kolike su mogućnosti Rusije. Nadamo se samo da neće, poput Bilića prije 15 godina, shvatiti da u rukama ima pravo blago.