Hrvatska drugi posjet Africi želi završiti kao prvi - osvajanjem turnira. Kup kralja Hassana II uzela je tako što je dvaput bila bolja s bijele točke od Maroka i Češke, ACUD Cup može jednako, ako drugačije neće ići. Egipat je 36. reprezentacija s FIFA-ine ljestvice, iako igra bez prve violine Mohameda Salaha hrusti se da će nam skinuti skalp. Neće to biti utakmica kao u polufinalu, Faraoni će vjerojatno biti hrabriji i ofenzivniji od Tunisa jer u svojoj kući ne žele nikome dopustiti da zavlada. Iako ove godine nemaju željene rezultate.
Nakon prvog susreta Vatrenima je servirana i prevelika porcija kritika ako se nastup stavi u kontekst prosječnih hrvatskih igara u prijateljskim ogledima koje često nisu ni dobre, a kamoli bajne, međutim, i s razumnom dozom brige zbog pojedinih činjenica današnjih Vatenih pred Euro.
Prigoda za nova imena
Ivica Ivušić bio je junak polufinala s tri obranjena jedanaesterca Tunižanima, no u završnom susretu neće se pojaviti na vratima. Izbornik Zlatko Dalić odlučio je dati po poluvrijeme svakom od četvorica golmana, red je na Nediljku Labroviću i Dominiku Kotarskom. Prigodu će dobiti i Stanišić, Vida, Pongračić i Pjaca, koji u prvom ogledu nisu izašli na teren.
Hrvatska će morati ponuditi više ne bi li podignula pobjednički pehar. Uvijek je lijepo biti osvajač. Iako ovaj turnir nema ni jedan posto važnosti Svjetskog prvenstva ili niti pet posto Lige nacija u kojima su Vatreni bili finalisti, neka trofej bude ovaj put u rukama Luke Modrića. Bio bi to zgodan zalog za dobro ozračje na startu pripreme za Euro.
POTENCIJALNI SASTAVI:
Hrvatska teško stvara šanse i malo zabija, to je evidentan problem, igra u napadačkoj trećini je ispod razine izvedbe u ostalim linijama, premda niti bekovi nisu blistavi. U rasporedu 4-3-3 krila su vrlo bitna, a Vatreni ih nemaju, ili barem nemaju vrhunske klase, pogotovo na desnoj strani gdje se ekipa krpa s igračima koji su drugačijeg profila. S Ivanom Perišićem oslanjali smo se barem na jednog vrhunskog igrača u toj ulozi i jasno je da ga Dalić zaziva u najboljem izdanju, iako smo čak i s njim na Svjetskom prvenstvu u Kataru u četiri od sedam utakmica u 90 minuta ostali bez postignutog pogotka. Izbornik nije dao naznake da bi mijenjao način igre, a ostane li pri dosadašnjem, glavni zadatak bit će kako pronaći najbolje rješenje za napadački trojac.
Više ritma i poduzetnosti
Novi asovi nisu se profilirali, mladi koji najviše obećavaju Luka Sučić i Martin Baturina nisu igrači za te pozicije, iako je Sučića htio iskušati na desnoj strani, ali su trenutačno i ozlijeđeni. Očekujemo svakako više ritma i poduzetnosti nego u polufinalu, ozbiljniji nastup, iako se još jednom radi o susretu koji vjerojatno neće izvući iz ekipe baš sva najbolje što ima. To slobodno mogu ostaviti za Njemačku.
Premda će izbornik mijenjati sastav, za njega je vezni red Modrić - Brozović - Kovačić kralježnica za koju pretpostavljamo da je neće dirati, obranu bi mogao predvoditi Domagoj Vida, na desnom beku krenuti Josip Stanišić, a u napadu Bruno Petković. Kako je Kramarić jedan od kapetana, iako je igrao svih 90 minuta u polufinalu, i njega je razumno predvidjeti na travnjaku. Možda ovaj put ne cijeli susret...
Prva ideja, team building, uspješno je realizirana, ona druga, da se poradi ponešto na igri, dala je pozitivne faktore kod prekida jer Hrvatska je više puta zaprijetila nakon kornera, a treća, da se još jednom provjere određena rješenja na bočnim ofenzivnim i defenzivnim pozicijama, unaprijed je bila osuđena na ograničen domet jer osim Marca Pašalića sve su to dobro poznati igrači, koji su odavno pokazali što mogu. Epohalnih zaključaka nije ni moglo biti. No, svaka utakmica pokaže nešto novo, ponudi koji podatak više o stanju igrača, pa tako će i ova. Možda o Brozoviću, o Vlašiću, o Pjaci...
Natječaj za junaka
Egipat i Hrvatska prvi se put sastaju u toj zemlji, drugi put ukupno. U Kairu postoje restrikcije oko dolaska navijača na utakmice, no očekujemo nogometnu atmosferu, a ne “igre duhove” koje podsjećaju na ružnu eru Covida. Nadamo se i vidjeti više poduzetnosti od naših igrača jer finale raspisuje natječaj za junaka. Neka to ipak, ovaj put, ne bude vratar. Ili stoper. Je li vrijeme da se iskaže i istakne netko iz ofenzivnog ešalona? Danas smo po rezultatima veći Talijani od Talijana catenaccia, iz vremena kad su dobivali zabijajući jedan gol. Može li Hrvatska izaći iz toga, umjesto jalovoga imati progresivan posjed i stvarati šanse ili ćemo za to čekati neke druge utakmice?